Linkovi

Vudro Vilson: Panel diskusija “Sudbina Kosova - Test za diplomatiju”


U vašingtonskom Centru «Vudro Vilson” juče je održana panel diskusija na temu “Sudbina Kosova: Test za diplomatiju”. Učesnici panela kritikovali su neefikasnost dosadašnjih diplomatskih nastojanja, uključujući i pregovore uz posredovanje trojke Kontakt grupe, i izrazili sumnju da će oni dovesti do rezultata. Oni su se založili za odlučnije angažovanja Sjedinjenih Država i vodećih zemalja Evropske unije kako bi se proces rešavanja statusa Kosova pokrenuo sa mrtve tačke. U uvodnoj reči, Martin Slecinger, direktor Programa Centra za istočnoevropske studije, koji je organizovao ovaj skup zajedno sa Institutom za strateške studije iz Ljubljane, objasnio je da njegov cilj nije da ponudi konkretna rešenja za status Kosova, već da se fokusira na diplomatski proces koji je u toku i eventualno sugeriše poboljšanja koja bi omogućila postizanje rešenja.

Dopisnik britanskog magazina “Ekonomist” i stručnjak za Balkan, Tim Džuda, kritikovao je dosadašnji diplomatski proces i rekao da su se prognoze o skorom postizanju rešenja i očekivanoj promeni stava Rusije pokazale netačnim. Džuda veruje da će usaglašavanje stavova o budućnosti Kosova unutar Evropske unije biti od ključnog značaja.

“Ključno je da EU postigne takozvanu kritičnu masu, to jest da, ukoliko SAD, Briitanija i Francuska priznaju nezavisnost Kosova, to učine i ostale članice, ali bi bilo potrebno da se za to izjasni bar 20-ak zemalja.”

Džuda je, medjutim, ocenio da za sada nije poznat precizan stav većine zemalja EU o statusu Kosova i da verovatno neće biti poznat do 10. decembra. On je stoga nazvao dosadašnja diplomatska nastojanja “simuliranom diplomatijom”, napomenuvši da su predstojeći izbori na Kosovu takodje sredstvo za dobijanje vremena pošto tamošnje albanske partije nemaju nikakav program koji nude biračima osim nezavisnosti.

Profesor političkih nauka na Univerzitetu Klemzon u Južnoj Karolini, Vladimir Matić, je govoreći o političkoj situaciji u Srbiji i njenoj spoljnoj politici, rekao da sadašnja vlada predstavlja nastavak nevoljne “kohabitacije” predsednika Borisa Tadića i premijera Vojislava Koštunice bez zajedničke ideološke koncepcije, strategije ili razradjenih spoljnopolitičkih ciljeva.

“Jedino pitanje o kojem postoji konsenzus je Kosovo, a politiku o Kosovu sprovode DSS i premijer Koštunica. Stoga, na neki način može da se govori o, kako ja to nazivam, “kosovizaciji srpske politike”... U srpskoj javnosti, kao ni u izabranim telima, nikada nije vodjena debata o nacionalnim interesima zemlje… Kosovo, medjutim, postaje glavna odrednica i pokretačka sila politike Srbije, ali i prepreka njenoj demokratizaciji i evro-atlantskoj integraciji.”

Kada se radi o podeli Kosova, Matić je naglasio da i Beograd i Priština zvanično odbijaju tu opciju, mada je njihovi predstavnici privatno pominju, dok predstavnici medjunarodne zajednice sada kažu da su spremni da je prihvate ukoliko dve strane pristanu na nju. Matić je, medjutim, upozorio da bi u krajnjoj liniji moglo da dodje do praktične podele Kosova, van medjunarodnih instutucija i medjunarodnog prava, putem niza jednostranih poteza Beograda I Prištine, što ne bi dovelo do političkog rešenja već do zamrznutog konflikta koji bi predstavljao pretnju po stabilnost regiona i Evrope u celini.

Direktor Instituta za strateške studije u Ljubljani, Borut Grgič, koji je i savetnik u kabinetu kosovskog premijera Agima Čekua, rekao je da će ovog puta ostaviti po strani tu funkciju i govoriti kao slovenački analitičar. On se usredsredio pre svega na teškoće u usaglašavanju stavova prema Kosovu unutar Evropske unije i naveo da se ne radi samo o takozvanoj kritičnoj masi, već da bi, bar prema striktnom tumačenju propisa unije, svih 27 članica trebalo da usvoje jedinstveni stav o statusu Kosova da bi EU preuzela misiju u pokrajini. Grgič je pri tom naveo da se pojedine članice protive nezavisnosti Kosova, pomenuvši posebno Kipar, Rumuniju, Slovačku, Grčku i Španiju, ali je takodje izrazio uverenje da većina članica u ovom trenutku nije utvrdila svoj stav o statusu Kosova.

“Pitanje za Evropu stoga postaje kako da dodjemo do zajedničkog stava bez maksimalne štete po interne procese unutar Unije, posebno u pogledu formulisanja zajedničke spoljne politike, kao i kako da izbalansiramo stavove SAD i Rusije čije pozicije su gotovo potpuno suprotstavljene.“

Grgič je pri tom podsetio da diplomate ne donose odluke već samo izvršavaju odluke političkih lidera, naglasivši da ne veruje da su im u pogledu Kosova prenete bilo kakve odluke. On je takodje napomenuo da bi otežavajući faktor za postizanje rešenja o Kosovu mogli da budu i predstojeći izbori na Kosovu, i predsednički izbori u Rusiji i Sjedinjenim Državama.

Saradnik konsultanstke firme “The Albright Group” i bivši američki diplomata, Džejms O’Brajen, je na početku svog izlaganja naglasio da bi sadašnji diplomatski proces trebalo da uključi interese kosovskih Srba koji nisu adekvatno zaštićeni ni predstavljeni ni od strane Beogada ni od strane Prištine. On je izrazio bojazan da bi, u protivnom, kosovski Srbi mogli da postanu mete nasilja na Kosovu, ili kako se izrazio, izgovor za “prikazivanje nebezbednosti” od strane Beograda. O’Brajen je zatim sugerisao uslove koji bi mogli da obezbede da se diplomatski proces rešavanja statusa Kosova privede kraju.

“Rusija bi trebalo da bude stavljena u poziciju u kojoj se neće složiti sa predloženim rešenjem, ali neće ni uložiti veto protiv njega… Većina pregovora na Balkanu 1990-ih godina vodjena je u skladu sa tim principom, kada je Rusija osudjivala poteze Zapada, ali im se nije javno protivila u Savetu bezbednosti. Medjutim, negde u proleće ove godine Zapad je odlučio da privoli Rusiju da prihvati rešenje za Kosovo time što će obezbediti većinu od 13 glasova u Savetu bezbednosti. To je bila užasna greška i pokazala je nepoznavanje funkcionisanja Saveta bezbednosti, kao i načina na koji Rusija operiše.“

Sledeći korak, bi prema O’Brajenu, bio da SAD i vodeće zemlje EU preuzmu odgovornost za posledice u Srbiji i za situaciju na Kosovu i da uvere manje članice da to nije njihova briga. On je, medjutim, izrazio uverenje da to jedino može da se dogodi putem svakodnevnih političkih pritisaka na najvišem nivou - od strane SAD, Britanije i Francuske, dok bi Nemačka i Italija takodje mogle da odigraju izvesnu ulogu. Evropska unija bi, smatra O’Brajen, trebalo da prizna jalovost dosadašnjih pregovora i prihvati odgovornost za stabilizaciju jugoistoka Evrope kao dela svoje teritorije, ali i mogućnost da nezavisnost Kosova i pridruživanje Srbije možda neće moći da se odigraju u isto vreme. Kao i drugi učesnici, on je upozorio na rizike daljeg odlaganja rešenja podsetivši da medjunarodna administracija nije donela skoro nikakvo poliičko razjašnjenje Kosovu i da je strpljenje njegovih stanovnika na izmaku.

XS
SM
MD
LG