Linkovi

Sajmon: Podela otvora Pandorinu kutiju, ali i nezavisnost otvara tu istu kutiju


Pošto će statusa Kosova ostati ozbiljan izazov stabilnosti na Bakanu bez obzira kakvo bude rešenje, efikasna strategija NATO i EU sastoji se i u činjenici da je Balkan okružen zemljama članicama tih organizacija. Cilj te strategije je da se garantuje koordinisana politika koja nudi zaštitu regionalne stabilnosti, kaže u ekskluzivnom razgovoru za Glas Amerike Džefri Sajmon, viši saradnik Instituta za nacionalne strategijske studije pri Američkom univerzitetu za nacionalnu odbranu. On napominje i da je eventualno članstvo balkanskih zemlaja u EU i NATO dugoročni cilj obe ogranizacije.

Glas Amerike: Kampanja NATO-a je još sveža u sećanju mnogih i Srbija nema posebnu naklonost prema toj organizaciji. Pošto u nekim krugovima sprskih lidera postoji želja da se zemlja približi NATO-u, i naravno EU, kako bi nedavna prošlost mogla da se prevazidje.

Džefri Sajmon: Deo naše politika prema Srbiji predvidja negovanje dobrih odnosa sa reformskim liderima u Beogradu. Mada se u javnosti o tome mnogo ne govori, mi smo već uspostavili kontakte koji vode takvim odnosima. Jasno nam je da NATO iz razumljivih razloga nije popularna organizacija u Srbiji. S druge strane, na samitu u Rigi u novembru 2006. NATO je ponudio Srbiji članstvo u Partnerstvu za mir u skladu sa željom predsednika Tadića da to bude primer prvih koraka ka evroatlantskim integracijama Srbije. Od tada smo u intenzivnim kontaktima u smislu odbrambenih procena sa ministarstvom odbrane i generalštabom, a i preko suseda Srbije koji su u NATO-u i EU -- Rumunije i Bugarske. Vojni kontakti sa Srbijom se odvijaju kao metod izgradnje bilateralne saradnje koja je potrebna za ulazak Srbije u širu evroatlantsku zajednicu.

Glas Amerike: Kako ocenjujete status oružanih snaga Srbije u smislu postizanja standarda za ulazak u NATO?

Džefri Sajmon: Predstoji dug put. Ali mogu da kažem na osnovu saradnje sa nizom generala, načelnika generalštaba vojske Srbije i njihovim kadrom da je general Zdravko Ponoš jedan od najsposobnijih oficira koje sam ikada sreo. Uprkos ogromnom poslu koji predstoji, general Ponoš je započo reformu strateške odbrane, a to je pravi put.

Glas Amerike: Šta bi po vama trebalo da budu najhitniji zadaci vojnih lidera?

Džefri Sajmon: Zadaci su brojni - a jedan veliki je pitanje da li je ministarstvo odbrane zaduženo za odbranu ili za zdravstvo, penzije i socijalnu pomoć. Ogroman deo budžeta vojske Srbije namenjen je stabenim potrebama, medicinskim uslugama, penzijama i usavršavanju Vojno medicinske akademije zašta se posebno zalagao bivši ministar odbrane. Jako malo preostaje za usavršavanje vojske, reformu i konkretne projekte.

Glas Amerike: U kojoj je meri realistična želja NATO-a, ako ona postoji, da joj Srbija postane partner imajući u vidu breme novije istorije?

Džefri Sajmon: Ključ nije u establišmentu u Briselu ili Vašingtonu - ključ je u Beogradu. Mogu da kažem da postoji ogromna spremnost u NATO-u da se saradjuje sa generalštabom Srbije i ministarstvom odbrane u cilju sprovodjenja nužnih reformi. Frenk Bouland, zvaničnik NATO-a za planiranje medjuanrodnog kadra, upravo je boravio u Beogradu i nastaviće da radi na tom procesu u kojem sam i ja angažovan. Problem u čitavom regionu je nepostojanje održivih demokratskih institucija koje su transparetne, koje podnose račune i snose odgovornost. Stoga mislim da je lakša saradnja izmedju vojnih establišmenta -- uz dezavuisanje policije, bezbedosnih agencija i pravosudnih institucija koje su mnogo komplikovanije. Za saradnju oružanih snaga i ministarstva odbrane postoje konkretni instrumenti: obuka, obrazovanje, vežbe, razmena oficirskog kadra, stvaranje poverenja i partnerstva. Kada te institucije uspostave stabilne temelje saradnje, tek onda dolaze na red policija i ostalo... Političko voćstvo u Beogradu mora narodu jasno da stavi do znanja, a to je donekle i učinilo stupanjem u Partnerstvo za mira, da je to prvi korak ka evroatlantskim integracijama.

Glas Amerike: Koliko je važna Srbija za stabilnost regiona?

Džefri Sajmon: Moje je mišljenje da bez integracije Srbije u širi evroatalnski proces nema stabilnosti i bezbednosti na Balkanu. Ako Srbija bude autsajder u tom procesu, stabilnosti i bezbednosti u regionu neće biti. U interesu je svih strana -- Beograda, Vašingtona, Brisela odnosno EU i NATO-a -- da Balkan bude stabilno okruženje, a to znači da treba da pružimo ruku Beogradu i blisko saradjujemo.

Glas Amerike: To nas navodi na pitanje kako se rešenje statusa Kosova uklapa u nužnu stabilnost...Kako može da se spoji ideja o stabilnoj Srbiji dok se od Beograda traži da se odrekne 15% svoje teritorije?

Džefri Sajmon: To je teško pitanje, tu je i stav Rusije, ali ima i drugih koji ćute a imaju razumevanja za rusko vidjenje situacije... I francuski predsednik Sarkozi predlaže da se pregovori produže za četiri meseca što odražava potrebu za prihvatljivim rešenjem... Šta nam valja činiti? Moje lično mišljenje da bi možda trebalo otvoriti jedno konkretno pitanje u okviru Ahtisarijevog plana: ako se stremi nadziranoj nezavisnosti za Kosovo, zašto ne istražiti mogućnost podele duž Ibra uz spoznaju da na severu ima i Albanaca kao i da na jugu ima srpskih enklava. To bi možda mogao da bude kompromis za postizanje dogovora.

Glas Amerike: Medjutim već i sama reč podela izaziva alarm na raznim stranama, posebno u Vašingtonu, verovatno zbog straha da bi se time otvorila Pandorima kutija...

Džefri Sajmon: Ključno pitanje je gde su u tome SAD. Moje lično mišljenje je -- bez obzira što znam šta je naš zvanični stav -- da nismo dovoljno učinili jer ako stremimo kompromisu moramo da preispitamo i naš stav. Tačno je da bi se podelom otvorila Pandorina kutija, ali isto tako i nezavisnost Kosova otvara tu istu kutiju... Takodje važan faktor je da bi SAD do sada trebalo da su naučile da ne mogu da delaju unilateralno. To su činile u prošlosti i nisu bile preterano uspešne. Važno je da postignemo saglasnost sa našim saveznicima u EU o konačnom statusu i modelitetima postizanja istog. EU će morati da igra glavnu ulogu u održanju stabinosti kao što je to učinila u Bosni, a Kosovo je sličan model. Kako god da se konačni status razreši, predstoji dug period, duži nego što to mnogi žele da priznaju, u kojem će prisustvo NATO snaga i EU snaga biti neophodno... Ako iko misli da SAD mogu da predaju rešenje statusa Kosova EU i da od tog problema odšetaju, mislim da se vara.

Džefri Sajmon, viši saradnik Instituta za nacionalne strategijske studije pri Američkom univerzitetu za nacionalnu odbranu, napominje da su gledišta izneta u ovom intervjuu njegovi lični stavovi, a ne institucije u kojoj radi.

XS
SM
MD
LG