Od kako su Svetska banka i Medjunarodni monetarni fond osnovani, pre oko 6 decenija, svet je prošao kroz velike socijalno-političe i ekonomske promene. Mnogi analitičari kažu da dve institucije nisu pratile te promene i da bi ih trebalo reformisati.
Svetska banka i Medjunarodni monetarni fond su osnovani u Nju Hempširu 1944. godine. Misija Medjunarodnog monetarnog fonda bila je da obezbedi stabilnost medjunarodnog monetarnog sistema, dok je zadatak Svetske banke bio da obnovi Evropu i Japan posle drugog svetskog rata. Medjutim, današnji svet je sasvim drugačiji, kaže ekonomista Kent Hjuz iz Medjunarodnog centra za naučne radnike, Vudro Vilson.
“Evropa i Japan su se, ne samo u potpunosti oporavili od rata, već su sada glavni ekonomski akteri na svetskoj sceni. Davne 1945. godine imali ste brojne evropske kolonije u Africi i Aziji. Sve to je nestalo. A nedavno, recimo, od 1989, odnosno od pada Berlinskog zida, tri milijarde ljudi se pridružilo svetskoj ekonomiji. Sada imate nova tražišta u zemljama kao što su Brazil, Indija i Kina, koji su postali važni faktori u globalnoj ekonomiji.”
Sa sedištem u Vašingtonu, Svetska banka se usredsredjuje na ekonomski razvoj. Medjutim, kritičari kažu da su mnogi od njenih programa za smanjenje siromaštva bili neefikasni, što funkcioneri banke odbacuju.
Ekonomista V. V. Čari sa univerziteta Minesote kaže da nije realno očekivati da sama Svetska banka iskoreni siromaštvo.
“Inostrana pomoć, koju obezbedjuju Svetska banka ili druge medjunrodne organizacije, može u najboljem slučaju da odigra marginalnu ulogu. Medjutim, svako ko misli da Svetska banka sama može da reši probleme siromaštva samo se zavarava. Najveći deo posla u tom pogledu će morati da obave vlade i narodi tih zemalja.”
Medjunrodni monetarni fond je takodje bio kritikovan zbog svoje kreditne politike i zbog gubitka fokusa svoje primarne misije tokom proteklih godna. Pored obezbedjenja stabilnosti medjunarodnog monetarnog sistema, Monetarni fond je od 1970. počeo da povećava kratkoročne kredite. Od tada je kritkovan zbog stalnog spasavanja bankrotiranih zemalja i doprinosa aziskoj finansijskoj krizi, pre jedne decenije, kao i ekonomskog kolapsa Argentine 2001. Neki analitičari okrivljuju Medjunarodni monetarni fond zbog zaoštravanja ekonomskih kriza u zemljama kao što su Tajland i Južna Koreja, dok pristalice kažu da su stvari mogle da budu daleko gore bez intervencije Fonda. Medjutim, Mark Vajsbrot iz vašingtonskog Centra za ekonomsku politiku i istraživanje smatra da su neki programi Medjunarodnog fonda pogrešno postavljeni.
“Kancelarija Fonda za nezavisnu evaluaciju afričkog regiona nedavno je saopštila da, zbog politike Fonda, od 1999. do 2005. godine, afričkim zemljama nije bilo dozvoljeno da upotrebe 70 odsto sredstava za pomoć, od kojih je veliki deo trebalo da bude upotrebljen za zdravstveni sektor i hitne potrebe. To nije učinjeno zato što je Fond doneo takvu odluku. Navodim taj primer, jer je katastrofalan.”
Ekonomista Mark Vajsbrot kaže da su potrebne fundamentalnije promene, kojima bi se razdvojila kreditna politika dve organizacije.
“Svetsku banku bi trebalo odvojiti od Medjunarodnog monetarnog fonda, što formalno i jeste slučaj. Nema ničega u povelji Svetske banke što kaže da bi ona trebalo da uslovaljava svoje zajmove uslovima koje postavlja i Medjunarodni monetarni fond. Takvu praksu bi mogle da prekinu SAD i evropske zemlje... Ukoliko se politika Svetske banke podudara sa uslovima koje postavlja MMF, to je u redu, ali politika Banke ne bi trebalo da zavisi od uslova MMF-a.“
Posle šest decenija, neki stručnjaci tvrde da je politika odobravanja kredita Svetske banke i Medjunarodnog monetarnog fonda zastarela i da bi obe organizacije trebalo ukinuti. Medjutim, mnogi analitičari smatraju da su te dve organizcije bile delotvorne i da bi ih trebalo reorganizovati kao izvor ekspertize za 21. vek, koji bi bio usredsredjen na pomoć najsiromašnijim zemljama sveta kako bi mogle da ostvare bolje životne uslove za svoje gradjane.