Linkovi

Amerika se seća svojih palih vojnika svake godine na Dan sećanja


Amerika se seća svojih palih vojnika svake godine na Dan sećanja - poslednjeg ponedeljka u maju. Tog dana se ne odaje pošta samo poginulima, nego svim Amerikancima koji su služili u ratu. Režiser i istoričar Ken Berns, beleži njihove priče u novom dokumentarnom filmu pod naslovom RAT.

”Jutros je padala kiša. Juče i danas, naša artiljerija je žestoko isprašila Japance...”

To je ogoljena slika Drugog svetskog ratu iz ugla jednog američkog vojnika na Pacifiku. To svedočanstvo i stotine sličnih, sačinjavaju složenu priču o borbi, patnji, hrabrosti i istrajnosti Amerikanaca koji su se borili u ratu. Istoričar i režiser Ken Berns je objedinio te priče u sedmodelnom dokumentarcu pod naslovom RAT.

”Usredsredili smo se na samo dve glavne ratne scene na kojima su Amerikanci nastupili. Evropsku, koja obuhvata i severnu Afriku i pacifičku. Pratili smo ih simultano, hronološki, a pratili smo stvar iz američkog ugla, da bismo videli kako su se ljudi ponašali u tom zajedničkom žrtvovanju, šta su radili u ratu, kako su se brinuli, kako su tugovali i kako su radosno sačekivali vojnike koji su se vraćali, a to pomaže da se odredi važnost ljudi - kad znate ko se brine za njih”, kaže režiser.

”Kad smo videli te prve slike iz Tarave, bili smo skrhani... Bilo nam je zaista užasno”, priseća se Ketrin Filips iz Alabame.

Ove izuzetne priče običnih ljudi, daju sasvim ličnu sliku rata. Tu nema političara, diplomata ili generala. Nema govorancija ili sporazuma. To su samo obični ljudi, koji se prisećaju teških dana borbe, beskrajnih besanih noći i iščekivanja da se rat završi i bliski vrate kući. Da bi ispričao tu priču, Ken Bernz je nasumično izabrao četiri američka grada.

”Voterberi u Konektikatu na severoistoku, sredinom 19. veka nazvan Mesinganim gradom, jer se u njemu pravilo sve od mesinga - od futrola za ruž za usne, do šejkera za koktele, postao je impresivna ratna mašina. Mobil u Alabami - uspavani brodogradilišni grad koji je upravo eksplodirao. Sakramento u Kaliforniji, koji je završio sa tri vojne baze i, takođe, znatnom japansko-američkom populacijom, a onda smo hteli i neki majušni grad, američki gradić do tri hiljade stanovnika... Pronašli smo Lavern u Minesoti“, objašnjava Ken Berns.

”Lavern u Minesoti, avgust 1941. Mis Agata Rajlend, koja je u poseti bratu, zna šta znači kada ogromne delove grada unište nemačke bombe. Pamti i noći u kojima je goreo London. Pamti kako je mogla da čita uz neverovatni blesak udaljenog plamena.“

”Prešli smo Francusku, prošli kroz delove Belgije i stigli do Bulža po velikoj mećavi. Vozila naprosto gotovo da nisu mogla da se kreću”, priseća se Brunet Miler iz Sakramenta, jedan od 16 miliona Amerikanaca koji su se borili u Drugom svetskom ratu i jedan od malog broja veterana koji dele svoje iskustvo sa svetom. Svaki dan umre oko hiljadu veterana Drugog svetskog rata, a njihove priče ostaju neispričane. Trudeći se da prikupi podatke iz prve ruke o Amerikancima i Amerikankama koji su služili u ratu, Kongresna biblioteka - najveća biblioteka na svetu - započela je 2000. projekat Istorije veterana, koji vodi veteran Bob Patrik.

”Ima 17 miliona živih ratnih veterana. Iz Prvog svetskog rata ih je veoma malo, ali ih ima iz Drugog, pa sve do sadašnjih ratova u Iraku i Avganistanu. Imamo 50 hiljada intervjua. Pokušavamo da prikupimo priče na razne načine. U mnogim slučajevima članovi porodice i prijatelji naprave intervju sa veteranom”, kaže direktor projekta Kongresne biblioteke.

Očekuje se da dokumentarac Kena Bernsa podstakne interesovanje za ovaj projekat. Njega međutim kritikuju što u film nije uneo svedočanstva hispano-američkih heroja, ali on kaže da glasovi koje je koristio predstavljaju sve Amerikance koje je dodirnuo poslednji globalni rat: vojnike, mornare, bolničare, supruge, decu. Bio je to svačiji rat.

Povezani članci

XS
SM
MD
LG