Poslije duže bolesti, u Moskvi je, u 80. godini, preminuo slavni ruski violončelista i dirigent Mstislav Rostropovič. Smatran je najvećim svjetskim violončelistom u drugoj polovini 20. stoljeća, ali će ga istorija upamtiti kao zaštitnika ruskih disidenata, i borca za građanske slobode i prava.
Umro je virtuoz koji je obilježio međunarodnu muzičku scenu interpretacijama savremenih djela i klasičnog repertoara. Neki od najvećih majstora prošlog stoljeća komponovali su za njega. Tu posebno mjesto imajuŠostakovičevi Koncerti za čelo i Prokofjevovovi Koncert za čelo, Sonata za čelo i Simfonijski kocert... Svirao je na premijerama velikih solista poput Voltona, Orija i Kabalevskog, te na koncertima značajnih savremenika: Lutoslavskog, Mesjena, Pendereckog, Fosa i drugih.
Kao dirigent važio je za individualistu slobodnoga duha, koji je najveću slobodu i elokvenciju izražavao upravo u ruskoj muzici, posebno dirigujući simfonije Čajkovskog, Prokofjeva i Šostakoviča.
Šostakoviča je u intervjuu koji je prošle godine dao Njujork Tajmsu nazvao "najvažnijim čovjekom u životu, poslije oca". U sjećanju na Mstislava Rostropoviča Tajms podsjeća da je veliki umjetnik ostavio izuzetan trag na američkoj pozornici - i kao muzičar i kao dirigent, a posebno kao muzički direktor Nacionalnog simfonijskog orkersta ovdje u Vašingtonu, od 1977. do 1994... Koleginica Maja Draker, prisjeća se svog razgovora sa Rostropovičem, koji je emitovan u programu Glasa Amerike.
Intervju sa Slavom Rostropovičem je bio zakazan u Vulf trapu, ogromnom koncertnom kompleksu sa binom pod vedrim nebom, nadomak Vasingtona... Kasnila sam, pošto sam se izgubila, a Slavu sam konačno pronašla u lavirintu hodnika iza bine - i to zahvaljujući čarobnim zvucima čela koji su me odveli do njega... Sećam se da je kontrast između lepote tog zvuka i fizičkog izgleda izvodjača bio frapantan. Rostropovič je bio izuzetno srdačan... Razgovarali smo na engleskom koji je u njegovoj interpretaciji, ako tako mogu da kažem, imao čisto rusku intonaciju... Rado se prisetio svojih poseta tadašnjoj Jugoslaviji i u više navrata naglasio da se nada da će i njegova zemlja, Rusija, postati jednoga dana baš kao ta Jugoslavija koja je mnogo otvorenija od Sovjetskog saveza... Na kraju sam ga upitala kako sebe vidi, kao dirigenta ili čelistu. Slava se začas zamislio i rekao: volim da dirigujem, ali čelo je skoro fizicki deo mene.
Slava Rostropovič, kako su ga zvani prijatelji, pamtiće se i po dobrom smislu za humor. Ponekad bi muzičarima sa kojima je svirao ubacio u notne zapise stranice iz magazina za odrasle... Pet decenija Nacionalnog simfonisjkog orkestra u Americi proslavio je obučen u Hajdna, a na sedmu deceniju Simfonijskog orkestra u San Francisku, svirao u bijelim helankama i sa karminom, obučen kao baletan koji igra labuda...
Nije samo muzika proslavila Rostropoviča. Slovio je za simbol umjetničke savjesti i disidenstva sovjetskom komunističkom režimu. I prognan je iz bivšeg SSSR-a 1974., zato se borio se za slobodu izražavanja i prava ruskih disidenata. Mnogo je impresivnih detalja koji govore o njegovim slobodarskim nastojanjima, ali će se posebno pamtiti momenat kada je svirao Baha pod Berlinskim zidom, u trenucima njegovog rušenja...
Rostropovič je živio i u Parizu, a u Rusiju se vratio kao velikan klasične muzike. Nedavno je, za svoj 80. rođendan, odsvirao koncert pred Vladimirom Putinom i brojnim ruskim velikodostojnicima...
Ruski predsjednik danas je Rostropovičevu smrt nazvao “ogromnim gubitkom za rusku kulturu.”
Rostropovič je ostavio neizbrisiv trag i kao veliki humanista. Fondacija koju je osnovao 1991. obezbjeđuje zdravstvenu zaštitu i vakcinaciju djece u bivšim sovjetskim republikama, a u aprilu 2006. imenovan je i za specijalnog predstavnika programa UN za borbu protiv AIDS-a.
Dobio je brojna priznanja - od Počasnog viteza britanske imperije, preko Komandanta francuske Legije časti do Medalje slobode kojom ga je 1987. godine odlikovao američki predsjednik Regan. Dobio je i počasni doktorat sa više od 30 svjetskih univerziteta, među kojima su Harvard, Jeil, Princeton, Oksford, Kembridž i Džordžtaun. Često je nastupe Mstislava Rostropoviča pratila Galina Višnjevskaja, ruski sopran. Godine 1995. njih dvoje su se vječali. Galina i njihove dvije kćerke, Olga i Elena prisustvovaće sahrani velikog umjetnika na groblju Novodevičje u Moskvi. Istom na kojem je ove sedmice sahranjen bivši predsjednik Rusije Boris Jeljcin.