Linkovi

Martin Slecinger: Rusi bi mogli da spreče prebrzo rešavanje statusa Kosova


Povodom izjave američkog državnog podsekretara za politička pitanja Nikolasa Bernsa, da ”Sjedinjene Držve nameravaju da ubrzano rade da bi se doprinelo da Kosovo dođe do nezavisnosti”, kolega Branko Mikašinović je razgovarao sa direktorom Odeljenje za istočnoevropske studije u vašingtonskom Centru “Vudro Vislon”, Martinom Slecingerom.

Slecinger: Moje reagovanje na izjavu podsekretara Bernsa je i pozitivno i negativno; pozitivno je to što su SAD saopštile da su spremne da rade na novoj rezoluciji, koja je, kao što znate, potrebna da bi se zamenila rezolucija 12-44, pošto Evropska unija podržava proces rešavanja kosovskog pitanja u okviru UN. Negativnim i kontroverznim smatram neke od dosadašnjih izjava da Vašington nije imao i nema stav prema budućem statusu Kosova, da je nepristrasan, itd, što ne proizilazi iz spemnog prihvatanja Ahtisarijevog plana za nadyiranu nezaivsnost Kosova i Bernsove izjave da će SAD podržati nezavisnost te pokrajine i novu rezoluciju u UN.

Glas Amerike: Koji su razlozi za ovakav stav adminstracije?

Slecinger: Postoji nekoliko razloga. Prvo, u Državnom sekretarijatu su i dalje ključni ljudi za balkanska pitanja iz vremena Klintonove adminisracije; drugo, Bušova administracija nije htela da preduzme vodeću ulogu na Balkanu, nego je želela da to budu Evropljani, tako da nije zauzela čvrst, aktivan stav. Treće, Bušova administracija, od samog početka njegovog mandata, nije smatrala Balkan prioritetnim pitanajem, u svetlu situacije u Avganistanu i Iraku, i potisnula ga je iz centralne sfere delovanja.

Glas Amerike: Kakva bi mogla da bude uloga Rusije, Kine i posebno Evropske unije, koja je nagovestila da rešenje za Kosovo treba naći u Savetu bezbednosti UN?

Slecinger: Mislim da bi Rusi mogli da odigraju pozitivnu ulogu, odnosno da spreče prebrzo rešavanje budućeg statusa Kosova i založe se za kontrolisan, a ne ishitren proces, jer bi kosovski presedan mogao da se odrazi i na Rusiju i na Kinu. Obe zemlje, ako ne upotrebe veto, insistiraće da se izađe u susret njihovom zahtevima da se postigne sporazum koji bi bio prihvatljiv i za Srbe i za kosovske Albance. Kao što znate pregovori pod Ahtisarijem, koji su trajali 14 meseci, nisu bili intezivni, sastanci su često održavani jednom mesečno, a dve strane skoro da nisu imale priliku za bilateralne razgovore. Niko ne želi da dalji pregovori traju beskonačno, ali ne treba očekivati da se reše za nekoliko nedelja, mesec ili ovog leta, jer će biti potrebno vreme da se u direktnim razgovorima dve strane razrade pojedinačni detalji, što bi moglo da dovede do nukleusa budućeg sporazuma.

Glas Amerike: Šta bi Beograd mogao da učini na promovisanju svoje pozicije?

Slecinger: Srpska politička elita bi za sebe mogla da učini daleko više. Pre svega, treba da formira novu vladu, pre nego što se situacaija otme iz ruku i međunarodna zajednica reši kosovsko pitanje za nju. Evropska unija je apsolutna spremna da što pre prihvati Srbiju i maksimalno joj pomogne. Srpska strana bi trebalo, kao što sam već rekao i mislim da je to važno, da se iza zatvorenih vrata sastane sa kosovskom stranom i poradi na usaglašavanju i razjašnjavanju stavova, sto bi moglo da približi dve strane na putu ka postizanju obostrano prihvatljivog sporazuma.

XS
SM
MD
LG