Stvari se ne razvijaju uvek brzo kroz kanale Evropske unije, kojoj je trebalo više meseci konsultacija samo da bi smislila rodjendansku poruku za specijalnu proslavu 50-godišnjice Unije u Berlinu. Uprkos takvim nedostacima, evropska integracija je promenila čitav kontinent, a to se možda najbolje ogleda u broju radnika koji iz jedne zemlje prelaze u drugu. Prema statistikama britanske vlade, oko 70,000 imigranata iz istočne Evrope došlo je u London u roku od tri godine nakon što se EU proširila ka istoku. Dve trećine su stigle iz Poljske. Magda Harvi je napustila svoj dom u Poljskoj mnogo pre tog talasa. Ona je razvila uspešan biznis sa lancem specijalizovanih poljskih prodavnica, i kompanijom za uvoz hrane, a takodje je otvorila poljski kulturni centar i restoran. Magda kaže da je Britanija oduvek bila privlačna za useljenike, ali da se njihov status promenio od kad su istočnoevropske zemlje ušle u Uniju.
«Poslednjih 10 ili 15 godina, u Britaniji su radile stotine hiljada Poljaka. Oni i dalje rade, ali sada rade legalno. Plaćaju poreze, osigurani su, mogu da slobodno putuju.»
Sloboda putovanja i zapošljavanja je temelj evropske integracije, kaže Hugo Brejdi iz Centra za evropsku političku reformu u Londonu.
«Čitava poenta Evropske unije je obezbedjivanje jedne otvorene, liberalne Evrope; ona je zasnovana na četiri osnovna principa, a to su slobodno kretanje robe, usluga, ljudi i novca.»
No, u evropskoj prošlosti bilo je mračnih vremena. Današnja Evropa rodjena je iz pepela dva svetska rata u kojima su nestali milioni, i rešenosti da se to ne ponovi. Džeki Dejvis je analitičarka Centra za evropsku poliitku, vodeće istraživačke grupe u Briselu.
«Čitava ideja je započela sa svešću da, ako se spoje i prepletu evropske ekonomije, posebno industrije uglja i čelika ključne za proizvodnju oružja, a onda postepeno i druge grane privrede, rat izmedju zemalja-članica će postati nezamisliv jer bi svaka strana pretrpela prevelike gubitke».
Zato je politička elita smislila planove o povezivanju i promeni evropske dinamike. Veliki korak napred bilo je potpisivanje Rimskog ugovora 1957. i osnivanje Evropske ekonomske zajednice, koja se potom pretvorila u Evropsku uniju.
«Pogledajte put koji smo prešli za 50 godina do danas, kada imamo najveće svetsko jedinstveno tržište od 490 miliona potrošača, jedinstvenu valutu za mnoge članice Unije, saradnju u svim oblastima od borbe protiv kriminala do zaštite životne sredine... Sada je u začetku i razvoj zajedničke spoljne i bezbednosne politike, zajedničke odbrane».
Medjutim, sumnje i dalje postoje. Stanovnici Unije boje se da će izgubiti nacionalni identitet i ne vole što treba da slušaju birokrate iz Brisela. Mnogi nisu raspoloženi prema ideji prijema novih članica i priliva imigranata koji bi mogao da usledi. Džajls Merit, generalni sekretar istraživačkog centra «Prijatelji Evrope» u Briselu, kaže da su takvi strahovi neosnovani, a proširenje Unije – ključno.
«Kada je pao Berlinski zid, bilo je onih koji su rekli – «ovo deluje problematično, bolje da ništa ne menjamo. Drugi su rekli «nemamo izbora, možemo ili da ih uključimo u evropski proces integracije ili ćemo stvoriti zonu velike nestabilnosti».
Zagovornici integracije su odneli prevagu – na sreću Rumunije i Bugarske, najnovijih članica Unije. Rumunski ambasador u EU, Lazar Komanesku kaže da je prijem u EU vidjen kao garancija da će «u Rumuniji poštovanje demokratskih vrednosti postati trajni standard». Sa tim dolaze i nade u veći prosperitet. Medjutim, i dalje postoji skepsa u pogledu prednosti integracije i opšta saglasnost da evropski političari moraju da učine više da bi evropsku ideju «prodali» svojim narodima. Stoga, dok integrisana Evropa proslavlja svoj 50. rodjendan, mnogo se govori ne samo o tome gde je sve počelo već i kuda sve ide, a ta debata je daleko od završene.