Linkovi

25. marta 1957. u Rimu potpisano niz ugovora kako bi formirali EEZ


Stvari se ne razvijaju uvek brzo kroz kanale Evropske unije, kojoj je trebalo više meseci konsultacija samo da bi smislila rodjendansku poruku za specijalnu proslavu 50-godišnjice Unije u Berlinu. Uprkos takvim nedostacima, evropska integracija je promenila čitav kontinent, a to se možda najbolje ogleda u broju radnika koji iz jedne zemlje prelaze u drugu. Prema statistikama britanske vlade, oko 70,000 imigranata iz istočne Evrope došlo je u London u roku od tri godine nakon što se EU proširila ka istoku. Dve trećine su stigle iz Poljske. Magda Harvi je napustila svoj dom u Poljskoj mnogo pre tog talasa. Ona je razvila uspešan biznis sa lancem specijalizovanih poljskih prodavnica, i kompanijom za uvoz hrane, a takodje je otvorila poljski kulturni centar i restoran. Magda kaže da je Britanija oduvek bila privlačna za useljenike, ali da se njihov status promenio od kad su istočnoevropske zemlje ušle u Uniju.

«Poslednjih 10 ili 15 godina, u Britaniji su radile stotine hiljada Poljaka. Oni i dalje rade, ali sada rade legalno. Plaćaju poreze, osigurani su, mogu da slobodno putuju.»

Sloboda putovanja i zapošljavanja je temelj evropske integracije, kaže Hugo Brejdi iz Centra za evropsku političku reformu u Londonu.

«Čitava poenta Evropske unije je obezbedjivanje jedne otvorene, liberalne Evrope; ona je zasnovana na četiri osnovna principa, a to su slobodno kretanje robe, usluga, ljudi i novca.»

No, u evropskoj prošlosti bilo je mračnih vremena. Današnja Evropa rodjena je iz pepela dva svetska rata u kojima su nestali milioni, i rešenosti da se to ne ponovi. Džeki Dejvis je analitičarka Centra za evropsku poliitku, vodeće istraživačke grupe u Briselu.

«Čitava ideja je započela sa svešću da, ako se spoje i prepletu evropske ekonomije, posebno industrije uglja i čelika ključne za proizvodnju oružja, a onda postepeno i druge grane privrede, rat izmedju zemalja-članica će postati nezamisliv jer bi svaka strana pretrpela prevelike gubitke».

Zato je politička elita smislila planove o povezivanju i promeni evropske dinamike. Veliki korak napred bilo je potpisivanje Rimskog ugovora 1957. i osnivanje Evropske ekonomske zajednice, koja se potom pretvorila u Evropsku uniju.

«Pogledajte put koji smo prešli za 50 godina do danas, kada imamo najveće svetsko jedinstveno tržište od 490 miliona potrošača, jedinstvenu valutu za mnoge članice Unije, saradnju u svim oblastima od borbe protiv kriminala do zaštite životne sredine... Sada je u začetku i razvoj zajedničke spoljne i bezbednosne politike, zajedničke odbrane».

Medjutim, sumnje i dalje postoje. Stanovnici Unije boje se da će izgubiti nacionalni identitet i ne vole što treba da slušaju birokrate iz Brisela. Mnogi nisu raspoloženi prema ideji prijema novih članica i priliva imigranata koji bi mogao da usledi. Džajls Merit, generalni sekretar istraživačkog centra «Prijatelji Evrope» u Briselu, kaže da su takvi strahovi neosnovani, a proširenje Unije – ključno.

«Kada je pao Berlinski zid, bilo je onih koji su rekli – «ovo deluje problematično, bolje da ništa ne menjamo. Drugi su rekli «nemamo izbora, možemo ili da ih uključimo u evropski proces integracije ili ćemo stvoriti zonu velike nestabilnosti».

Zagovornici integracije su odneli prevagu – na sreću Rumunije i Bugarske, najnovijih članica Unije. Rumunski ambasador u EU, Lazar Komanesku kaže da je prijem u EU vidjen kao garancija da će «u Rumuniji poštovanje demokratskih vrednosti postati trajni standard». Sa tim dolaze i nade u veći prosperitet. Medjutim, i dalje postoji skepsa u pogledu prednosti integracije i opšta saglasnost da evropski političari moraju da učine više da bi evropsku ideju «prodali» svojim narodima. Stoga, dok integrisana Evropa proslavlja svoj 50. rodjendan, mnogo se govori ne samo o tome gde je sve počelo već i kuda sve ide, a ta debata je daleko od završene.

XS
SM
MD
LG