Linkovi

Provera realnosti: priroda i rezultati dobrovoljnih ekoloških programa


Predsednik Buš se čvrsto protivi uvodjenju obaveznog smanjenja emisije ugljen dioksida i umesto toga zalaže za tehnološke inovacije i dobrovoljan pristup smanjenju štetnih gasova. No, da li su takvi, dobrovoljni programi – dovoljni? To je pitanje iz nove knjige koju je objavio američki tink- tenk «Resursi za budućnost».

Naslov knjige je: «Provera realnosti: priroda i rezultati dobrovoljnih eoloških programa u SAD, Evropi i Japanu. Medju hiljadama lokalnih, državnih i nacionalnih programa u tim zemljama, autori su se koncentrisali na njih sedam, iz ranih 90-ih godina. Izmedju ostalih, analiziran je plan nemačke cementne industrije o dobrovoljnom smanjenju potrošnje goriva, plan moćne japanske asocijacije o uštedama u energetskom sektoru, kao i američki plan da se beleži i prijavljuje značajno otpuštanje toksičnih hemikalija u atmosferu. Jedan od autora knjige, Vilijam Pajzer, kaže da su ti programi bili veoma različite efikasnosti, mereno u procentima smanjenje gasova koji izazivaju efekat staklene bašte.

“Na dnu je nemačka industrija cementa gde se procenjuje da je procenat nula. Na vrhu po efikasnosti je američki program 33/50 koji je, procenjuje se, doprineo smanjenju štetnih gasova od 30%”.

Američki program dobio je naziv po svom cilju: smanjenje od 33 procenta do 1992. i 50% do 1995. u otpuštanju odredjenih hemikalija. Pajzer kaže da je uspeh tog programa zasnovan na nizu faktora.

«Pre svega, toksične materije ranije nisu bile regulisane, nije se obraćala pažnja na njih. Drugo, to je jedno vrlo emotivno pitanje. Ljudi su veoma zabrinuti kada je reč o toksinima koji se otpuštaju direktno u njihovu okolinu, dok su klimatske promene globalno pitanje, pa ga mnogi doživljavaju kao nešto udaljeno od njih».

Vilijam Pajzer dodaje da poreske olakšice i druge finansijske povlastice mogu da ohrabre smanjenje emisije štetnih gasova, ali ne u većoj meri. One mogu da podstaknu neke kompanije, ali je efikasnost zabeležena i kod programa koji ne nude finansijske povlastice.

Iako će stabilizovanje klime iziskivati agresivnije metode od dobrovoljno smanjenja, Pajzer takodje kaže da početni koraci kao što je praćenje emisije štetnih gasova velikim zagadjivačima daju okvir i pripremu za nešto što bi kasnije mogla da postane vladina regulativa.
Ko-autor izveštaja, Ričard Morganstern, kaže da su dobrovoljne akcije američke privatne industrije i pojedinačinih država u smanjenju emisije štetnih gasova počele da ulaze u predloge zakona.

«Na primer, nekoliko nacrta zakona koji se trenutno razmatraju u Kongresu sadrže odredbe o kreditiranju za rano smanjenje emisije štetnih gasova. Neke od njih će biti direktno spojene sa dobrovoljnim programima.»

Medjutim, Semjuel Ternstrom iz Instituta Amerikan Enterprajz ne misli da takvi napori imaju dovoljno efekta i poziva na nove, čiste i pristupačne tehnologije proizvodnje energije koje mogu da, dugoročno gledano, stabilizuju klimu.

«Ono što nam je sada potrebno nije rad na onome što ja zovem «evolucionarnim tehnologijama» kao što su hibridni automobili koji obezbedjuju samo mala poboljšanja efikasnosti goriva, već treba da radimo na revolucionarnim tehnologijama kao što su automobili sa ćelijama na vodonično gorivo koji uopšte ne emituju štetne gasove.»

Ternstrom takodje veruje da će razvoj i primena ovih radikalnih strategija biti dugoročno efikasniji u borbi protiv globalnog zagrevanja od svih programa ograničenja emisije štetnih gasova koji čekaju na rapsravu u američkom Kongresu.

XS
SM
MD
LG