Linkovi

Prva nedelja u februaru u Njujorku proglašena za ”nedelju mode“


Dizajneri i njihovi manekeni izgledaju ležerno i opušteno na modnim pistama, ali uspeh u tom poslu zahteva ne samo ideje već i naporan rad.

Atmosfera je uvek kao naelektrisana na času iz predmeta odeća za večernje izlaske, koji u dizajnerskoj školi FIT, na Menhetnu, drži poznati kreator Ruben Kruz. Prekrštenih ruku Kruz obilazi tridesetak učenika koji pripremaju šnite svojih kreacija, a zatim ih čiodama pribadaju na krojačke lutke.

”Nastojim da učenici razviju i tehničke veštine i estetski osećaj. Za mene je ovo umetnost - kao skulptura ili muzika. S tim što mi pišemo tkaninama.“

Jedna od najboljih u ovom razredu, Ejmi Azizo, kaže kako je još kao devojčica volela da prati modu, ali da se posle dolaska u Njujork zainteresovala i za modni biznis:

”Moda se menja iz minuta u minut, pa je potrebno neprestano ići korak ispred drugih. Zato mislim da je Njujork pravo mesto za modne kreatore. Ovde čak i na ulicama svi žure i nastoje da što pre stignu nekud. Isto je u modnom biznisu. Uvek morate da budete spremni za ono što dolazi.“

Čak i da nije jedan od malobrojnih muškaraca u ovom razredu, mladi crnac iz Alabame, Džeremi Hardavej, privlači pažnju svojom žuto ofarbanom kosom, zlatnom maskarom na očima i odećom u gotovo fosforescentnim bojama:

Bavim se modom od najranije mladosti. Moda je moja strast, a Njujork je prestonica mode. Na jugu, gde sam se rodio, moda ne postoji i nemoguće je izraziti sebe onako kako bih želeo. Dolazak ovde bio je jedini način da se osetim slobodnim.“

Pored toga što je sredstvo za samoizražavanje kreatora i potrošača, moda je i biznis, u kome se godišnje obrne 680 miliona dolara. Mnogi biznisi razdvajaju kreativnost od novca, ali u dizajnerskoj školi Parsons, učenici kao što je Dafni Vu, rodjena u Hong Kongu, uče o povezanosti ta dva činioca:

”U kreiranju svojih modela, dizajneri su često pod snažnim pritiskom proizvodnje. Morate da opslužujete modne kuće, da zadovoljite prodavnice. Dobre kreacije mogu da ne prodju kod mušterija koje treba da ih noseu na sebi. Ponekad je tome kriva tkanina, osećaj prijatnosti na telu. Morate da se potrudite da vaša kolekcija bude relevantna.“

Metar ipo visoka, 27-godišnja Satja Balakumar, kaže kako joj je jednoga dana jednostavno dosadilo da traga za modernom odećom njene veličine. Njena ambicija je da kreira i proizvodi lepu odeću za osobe niskog rasta:

”To što sam niska ne znači da moram da nosim prepravljenu odeću namenjenu visokima. Izgledati lepo, čisto, moderno i osećati se udobno zavisi pre svega od krojenja. Zato je moja specijalizacija precizno krojenje.“

Ali svaki modni kreator zna da prihvatanje ili odbacivanje nekog proizvoda od strane javnosti zavisi i od nekih iracionalnih faktora, kao što su glasine ili želja da se impresioniraju pripadnici odredjene društvene grupe. Modna industrija u velikoj meri zavisi od sposobnosti reklame da pobudi maštu i da neki modni novitet učini ne samo mogućim ili poželjnim već i apsolutno neophodnim.

XS
SM
MD
LG