Linkovi

Osvrt na dogadjaje koji su obeležili 2006. godinu


Januar 2006. dočekan je sa velikim optimizmom i nadom u Iraku kada su, predhodnog meseca održani parlamentarni izbori bili potvrdjeni. Mnogi su poverovali da je prelaz iz brutalne diktature Sadama Huseina u stabilnu demokratiju bio na dohvat ruke. Medjutim, ti snovi su se raspršili u februaru kada je eksplozija razorila najsvetije šiitsko mesto u Iraku – Al Aškariju, džamiju u Samari. Zemlja se polako nagnula prema ivici gradjanskog rata kako je sektaško nasilje izmedju sunita i šiita izmaklo kontroli. Čak ni smrt lidera Al Kaide Abu Musaba al Zarkavija u junu, nije uticala na smanjenje krvoprolića. Uhvaćene u sredini, američke i iračke trupe, u avgustu su pokrenule veliku operaciju u nameri da obnove red u Bagdadu. Medjutim, krajem godine, američki komandanti priznaju da su napori za dovodjenje reda u grad imali malo uspeha. Progres je načinjen u proglašenju bivšeg iračkog predsednika Sadama Huseina odgovornim za zločine protiv svog naroda kada je osudjen na smrtnu kaznu zbog egzekucije 148 šiitskih muškaraca i dečaka u selu Dudžail 1980-tih. Nasilje i povećanje broja žrtava u Iraku dominiralo je vestima tokom 2006., što je navelo predsednika Buša da na decembarskoj konferenciji za novinare iznese ovu otvorenu procenu.

«Loše je u Iraku».

I Irak je učinio loše politički za predsednika u 2006. kada su Amerikanci glasali za istorijsku promenu u Sjedinjenim Državama. Posle kampanje mnogi u obe političke partije videli su to kao referendum o predsednikovoj politici u Iraku, a opoziciona Demokratska partija preuzela je kontrolu nad oba doma Kongresa. Ova politička promena primorala je predsednika Buša da otpusti svog dugogodišnjeg sekretara za odbranu Donalda Ramsfelda kao i da preduzme ozbiljno preispitivanje svoje iračke politike.

U medjuvremenu, bila je to godina promena u Avganistanu. Bezbednosni i poslovi održavanja mira prešli su sa američkih snaga na NATO. Medjutim, ostaci talibana preuzeli su taktiku pobunjenika u Iraku, komplikujući bezbednosnu situaciju i primoravajući NATO da značajno pojača snagu svojih trupa na kraju godine.

2006. bila je i godina tranzicije i previranja u bliskoistočnom mirovnom procesu. Posle izliva krvi u mozak premijera Arijela Šarona u januaru, Ehud Olmert preuzeo je kontrolu nad izraelskom vladom uz obećanje da će nastaviti mirovne napore sa Palestincima. Medjutim, ti napori propali su nekoliko sedmica kasnije kada su palestinski glasači omogućili nesigurnu pobedu islamističkoj ekstremističkoj grupi Hamas. Kao odgovor, Izrael i Sjedinjene Države ukinule su novčanu pomoć obećanu Palestincima mirovnim ugovorom iz Osla 1993. godine. Tenzije izmedju Izraela i Palestinaca pojačale su se, što je dovelo do konfrontacije u junu nakon što su palestinski ekstremisti kidnapovali jednog izraelskog vojnika. Izrael je odgovorio napadom na glavnu infrastrukturu u Gazi. Dve nedelje kasnije, ekstremisti Hezbolaha u južnom Libanu oteli su još dva izraelska vojnika. Olmert je ocenio kidnapovanja kao akte rata.

Izraelski borbeni avioni i trupe ušli su u Liban, jurišajući na uporišta Hezbolaha širom zemlje. Tokom narednog meseca dva strane su se borile u pat poziciji, i ostavile za sobom više od 1400 mrtvih i ogromno razaranje širom Libana.

Na pola sveta dalje, Severna Koreja ignorisala je hitne pozive i pojačan pritisak svojih suseda da ne detonira svoju prvu nuklearnu bombu u oktobru. Medjunarodna zajednica brzo je reagovala u osudi nuklaernog testa, a Savet bezbednosti UN uveo je sankcije protiv Pjongjanga. Do decembra, Severna Koreja se saglasila da se vrati šestostranim pregovorima o razoružanju sa Japanom Južnom Korejom, Rusijom, Kinom i Sjedinjenim Državama. Iranski nuklearni program nastavljen je i čak i proširen u 2006. iako je njegov stvarni cilj još nejasan. Teheran kaže da je njegov program namenjen za mirnodopsku energetsku proizvodnju. Medjutim, zapadne zemlje veruju da iranska namera da stvori sopstveno nuklearno oružje, pojačava strahovanja da bi takav provokativan potez mogao da vodi regionalnoj trci u naoružanju. Iran je odgovorio zahtevima Saveta bezbdnosti UN da prekine obogaćivanje uranijuma, odlaganjima i serijom polu-poteza, navodeći mnoge stručnjake da veruju da Iran nema nameru da odustane od svog programa obogaćivanja uranijuma.

I dok su Ujedinjene Nacije radila na tome da zaustave nuklearnu kataklizmu, Indonezija se još jednom suočila sa snagom prirode. Samo 17 meseci nakon što je cunami u Indijskom okeanu razorio zemlju, 6,3 magnitude snažan zemljotres usmrtio je oko 6 hiljada ljudi u gusto naseljenoj Jogjakarti na ostrvu Java i ostavio stotine hiljada ljudi bez svojih domova.

Glasine da je kubanski predsednik Fidel Kastro teško bolestan pravile su naslove u medijima tokom 2006. Njegov brad Raul, kubanski ministra odbrane, postao je vršilac dužnosti predsednika ali je ostao skoro neprimećen. Zvaničnici Sjedinjenih Država veruju da 80-ogodišnji kubanski diktator ima težak oblik raka, ali Kastrova vlada negira takve tvrdnje.

U sudanskom ratnom regionu Darfur, majski mirovni ugovor izmedju vlasti Sudana i manjinske pobunjeničke grupe u Darfuru učinio je malo da zaustavi nasilje, koje se sada prelilo preko sudanske granice u susedni Čad i Centralno-afričku republiku. Od 2003. više od 200 hiljada ljudi je ubijeno, a 2 ipo miliona proterano iz svojih domova u brutalnom etničkom i plemenskom ratu. Sudan je odbio rasporedjivanje mirovnih snaga UN u Darfur, insistirajući umesto toga da će male, prenatrpane trupe Afričke Unije, koje su već tu, biti pojačane. Kako se godina približila kraju, medjunarodna zajednica razmatra moguće vojne opcije.

XS
SM
MD
LG