Linkovi

Japan šalje «suši-policiju» da širom sveta unapredi japansku kuhinju


Specifični japanski način pripremanja morske hrane, poznat kao “suši,” sve je popularniji u svatu – a za neke u Japanu možda i previše popularan.

Japanci koji putuju u inostranstvo sve češće se žale na bljutavu morsku travu, prekuvano testo od pirinčanog brašna i prelive za koje niko u Japanu ne zna. Zbog svega toga, japansko ministarstvo poljoprivrede planira da uvede inspekcije japanskih restorana širom sveta, zaslužnima dodeli odgovarajuće sertifikate.

Uprkos vekovnoj izolaciji, ova ostrvska nacija već decenijama predstavlja gastronomsko raskršće. U Japanu se mogu naći italijanski i francuski restorani, podjednako kvalitetni kao oni u Evropi. No, Japanci takodje uživaju u pici sa kukurzom ili mesom od sipe, sa hamburgerima prelivenim majonezom i povrćem zvanim vasabi, ili čorbama prepunim tofua – fermentiranog sira od soje. Posetioce iz Rima ili Bostona takve kulinarske interpretacije mogu da užasnu, ali Japanci su očigledno vrlo otvoreni prema modifikovanju stranih kuhinja, baš kao što su to uspešno učinili sa automobilskom tehnologijom i elektronikom.

Medjutim, portparol ministarstva spoljnih poslova, Tomohiko Taniguči, biranim rečima objašnjava da su Japanci manje tolerantni kada je reč o hrani koja se u poslednje vreme u inostranstvu izdaje za njihovu nacionalnu kuhinju.

«U nekim zemaljama je sve češći fenomen da se kao japanska hrana servira nešto dramatično drugačije od naše kuhinje».

To je navelo japansko ministarstvo poljoprivrede da osnuje stručnu komisiju koja će formulisati standarde za sertifikovanje japanskih restorana u inostranstvu. Još nije poznato na šta će se ti standardi odnositi ali je jasno da Japanci svoju kuhinju shvataju – veoma ozbiljno.
Isei Kurimoto je šef kuhinje ekskluzivnog Masukomi suši bara, na 20. spratu Kluba stranih dopisnika u Japanu. On se kulinarstvom bavi već 30 godina, i kaže da je prvi test iskusnog suši kuvara – koliko vešto ume da iseče sirovu ribu. Da bi kuvar dostigao nivo kada se neće obrukati pred svojim mušterijama ponekad je potrebno više od šest godina. Dodatne godine su potrebne da majstor sušija savlada naporan zadatak komunikacije sa gostima, kaže Isei.

Mili Togasa je šef kuhinje i vlasnica japanskog restorana na Baliju. Ona smatra da bi inspektori japanske hrane morali da budu fleksibilni u svojim procenama.

«Lepljivost pirinča, različite vrste sirćeta za ribu, kao i vrste morske hrane, različite su u različitim delovima sveta – neke nećete naći ni u samom Japanu. Zato sve zavisi od kriterijuma koje će oni formulisati.»

No, i Togasa je imala neprijatna iskustva sa «lažnom» japanskom hranom. Ona se priseća jednog nezaboravnog obroka u Njujorku.

«Naručila sam nešto što je bilo do te mere užaso da sam ga vratila. Kao izvinjenje, doneli su mi besplatne rolnice sušija koje su bile još gore. Saznala sam da ni vlasnik, ni kuvari, niti bilo ko u restoranu nema nikakve veze sa Japanom. Ali stanovnici tog kraja su voleli to mesto i hranu – pa, šta tu ima loše?»

Ideja o japanskim inspektorima koji će uspostavljati standarde za terijaki u Teheranu ili suši u Njujorku primljena je sa skepsom medju stranim novinarima u Tokiju. Zbog toga je i sam Taniguči, portparol ministarstva inostranih poslova, na kraju prestao da se pretvara da podržava tu ideju.

«Verujem da takozvana «suši policija» neće poboljšati imidž japanske hrane».

Medjutim, birokrate u Ministarstvu poljoprivrede ne odsustaju od svog plana i kažu da će standardi za sertifikaciju biti objavljeni krajem februara, a prvi inspektori će poći u svoje misije po svetu- u aprilu.

XS
SM
MD
LG