Linkovi

Nekažnjavanje zločina izgleda da je zajedničko za balkanska područja


Amnesty International ukazuje da su još uvek na slobodi lica sa vrha haških optužnica- Karadžić i Mladić, dok je, kada je reč o Kosovu, u velikoj meri prisutna praksa nekažnjavanja zločina počinjenih prema Srbima.

Izostanak kažnjavanja zločina još uvek karakteriše Zapadni Balkan- ni više od decenije od ratnih sukoba, u Hagu se nisu našli Raovan Karadžić i Ratko Mladić, ukazuje izveštaj Amnesty International, a istraživači ove organizacije, sa druge strane, sa zabrinutošću primete da će Haški sud, po svamu sudeći, u skoro vreme morati da okonča rad.

Kada je reč o Kosovu, analitičar za Balkan, Omer Fišer ukazuje da je nekažnjavanje za zločine počinjene prema Srbima, široko izraženo, uključujući i izostanak efikasne istrage nasilja iz marta 2004. godine. Zato se, uz oštru kritiku medjunarodne zajednice i njenog tretiranja ljudskih prava kao "tehničke stvari", insistira da vladavina zakona i prava manjina moraju da budu jedan od ključnih elemenata pregovora i konačnog kosovskog rešenja.

Problemom nekažnjavanja zločina nije, prema Omeru Fišeru, oslobodjena ni Hrvatska:

"Bilo je dosta sudjenja za ratne zločine u Hrvatskoj ali su, u najvećem broju, to bila sudjenja za zločine počinjene nad Hrvatima od strane Srba u Hrvatskoj. Želeli smo da vidimo mnogo više sudjenja za zločine koje su počilinili Hrvati, uključujući i pripadnike vojske i policijskih snaga. Imamo slučajeve kao što je u Sisku nerešeno oko 120 slučajeva ubistava i nestanaka hrvatskih Srba. Skoro petnaest godina nakon što se to desilo i nakon što ljudi traže pravdu, ništa na tome nije učinjeno".

Ova zvaničnik uticajne medjunarodne organizacije za zaštitu ljudskih prava ukazuje da u BiH još uvek postoji snažno izaržena praksa diskriminacije prilikom zapošljavanja- posebno je to naglašeno na područjima koja su, tokom rata, držali bosanski Srbi ili Hrvati:

"Izgleda da je diskriminacija na poslu ostala jedna od ključnih prepreka trajnom povratku izbeglih i raseljenih. Izblegli se vraćaju i ne nalaze posao zato što pripadaju pogešnoj etničkoj grupi. Time treba da se pozabave bh vlasti, kao i pitanjem otpuštanja radnika iz istih razloga tokom rata. Nikada nisu dobili nikakvu kompenzaciju za to. Diskriminacija je široko prisutna, ali mislim da su područja gde je to najjače izraženo ona koja su bila etnički čišćena i koja su bila pod kotrolom bosaskih Srba ili Hrvata tokom rata - posebno smo u izveštaju obratili pažnju na firme kao što su Aluminijum Mostar i Rudnici Prijedor. Medjutim, problem je, na neki način, prisutan širom BiH".

XS
SM
MD
LG