Preotekle sedmice građani Crne Gore su na referendumu izglasali državnu nezavisnost. Sada se analizira mogući uticaj crnogorskog referenduma na tekuće pregovore o statusu Kosova i moguće implikacije na srpsku političku scenu. U ekskluzivnom razgovoru za Glas Amerike dvojica ovdašnjih analitičara – dobri poznavaoci balkanskih prilika - direktor za Zapadni Balkan u okviru Projetka za etnične odnose, na univerzitetu Prinston, Aleks Grigorev i Pomoćnik direktora Harimanovog instituta, na univerzitetu Kolumbija u Njuorku, Gordon Bardos.
Američki analitičari uvjereni su da nezavisnost Crne Gore izglasana na referendumu o državnom statusu protekle sedmice neće uticati na rješavanje statusa Kosova. Jedan od razloga – koji se najčešće navodi je to što je međunarodna zajednica, u prvom redu SAD i EU, jasno naznačila i prije referenduma u Crnoj Gori, da se radi o dva odvojena procesa. Direktor za Zapadni Balkan u okviru Projetka za etnične odnose, na univerzitetu Prinston.Aleks Grigorev je saglasan sa tim stavovima.
“Sa zakonske tačke gledišta jasno je da odvajanje Crne Gore ne otvara pandorinu kutiju. Kreatori Ustavne povelje SCG koju je podržala EU, jasno su definisali da ukoliko se Crna Gora odvoji – Srbija postaje sukcesor zajednice u međunarodnom poretku , što uključuje i rezoluciju 1244 Savjeta bezbejdnosti. Kosovo je problem Srbije, ne Crne Gore.”
Aleks Grigorev za Glas Amerike kaže da osim toga, ne vjeruje da je Albancima potrebna dodatna motivacija za nezavisnost Kosova. Njihov stav je, kako ističe, od početka jasan i vrlo su predani ispunjenju svog cilja. Na drugoj strani – Srbija bi iz razlaza sa Crnom Gorom trebalo da izvuče određene pouke.
“Srbi ne bi trebalo da budu obeshrabreni nezavisnošću Crne Gore. Trebalo bio da nauče lekciju uspješnog pregovaranja sa ciljem da realizuju svoje političke ciljeve. Dobila bi se mnogo veća međunarodna podrška kada bi se sudbina kosvskih Srba stavila u fokus pregovaračke pozicije, umjesto apstraktnih tvrdnji o teritorijalnom suverenitetu, bez obtira koliko su one važne. Treba govoriti o ljudima.”
Pomoćnik direktora Harimanovog instituta, na uglednom univerzitetu Kolumbija u Njujorku, Gordon Bardos takođe ne vidi vezu crnogorske nezavisnosti i pregovora o rješavanju kosvskog statusa.
“Kada je riječ o pregovorima o statusu Kosova – sve je bilo poznato i prije refernduma u Crnoj Gori, tako da izglasana državna nezavisnost u Crnoj Gori neće imati neki značajniji uticaj na status Kosova.”
Bardos ne smatra da će državna nezavisnost Crne Gore motivisati druge separatističe težnje u Evropi, poput onih u Baskiji.
“U tom slučaju riječ je o separatističkim pokretima u davno etabliranim državama čiji legitimitet međunarodna zajednica ili EU ne dovodi u pitanje. Gotovo da ne postoji šansa da će EU dozvoliti cijepanje Španije ili odvajanje Korzike. Odvajanje Crne Gore je sasvim druga stvar.”
Nezavisnost Kosova na drugoj strani, smatra Bardos, mogla bi da uspostavi presedan u nekim djelovima svijeta, poput Moldavije i Kavkaza.
Komentarišući predstojeća dešavanja na političkoj sceni Srbije – u svjetlu nezavisnost Crne Gore i nagovještaja o nekom vidu nezavisnosti za Kosovo - dvojica američkih stručnjaka upozoravaju da postoji velika opasnost da demokrate izgube vlast na narednim izborima i da radikali, moguće sa socijalistima – kako su to ukazala i nedavna istraživanja javnog mnjenja – preuzmu vlast. Gordon Bardos:
“Imajući u vidu odluku referndumsku Crne Gore da nastavi samostalno i imajući u vidu ono što će se najvjerovatnije desiti krajem godine kada je u pitanju status Kosova - možemo očekivati uspon nacionalista u Srbiji.”
Aleks Grigorev smatra da je krajnje vrijeme da demokratske snage definišu državni interes Srbije:
”Sve je u rukama srpskih demokrata. Oni moraju jasno da prezentuju svom narodu nacionalne interese i da rade na njhovoj realizaciji. Oni koji govore da je nezavisnošću Crne Gore 30 odsto njenog stanovništva ostalo da živi van Srbije i da to nije u nacionalnom interesu Srbije ne govore govore jezikom ni 20., a kamoli 21. vijeka. To su teze romantičara u 19. vijeku. Srbija mora da definiše svoje državne, a ne etničke interese.“
Grigorev u tom kontekstu ukazuje na pozitivne primjere Srba u Hrvatskoj ili Mađara u Srbiji koji koji se za svoje interese bore političkim sredstvima u Parlamentu. Po njegovim riječima, neophodn je saradnja – naročito Tadićeov DS i Koštuničinog DSS - na ostvarenju državnih interesa. Samo tako se mogu nadjačati radikali kaže Grigorevi.
Gordon Bardos dodaje da će nezvisnost Crne Gore u tom kontekstu možda djelovati čak otrježnjujuće:
“Mislim da je veliki broj ljudi u Srbiji bio donekle sit nefunkcionalne državne zajednice i da su sada shvatili da je bolje za sve da se stavi tačka na taj nefukncionalni entitet i formiraju dvije ozbiljne nezavisne države. U svakom slučaju biće interesantno da vidimo kako će za nekih 7 do 8 mjeseci reagovati birači u Srbiji.”