Linkovi

Džesi Džekson jedan od najistaknutijih i najglasnijih lidera afroameričke zajednice


Džesi Džekson je bio uz Martina Lutera Kinga na dan kad je King ubijen. Bio je drugi Afroamerikanac koji je širom zemlje lansirao kampanju za položaj predsednika Sjedinjenih Država. A danas je jedan od najistaknutijih i najglasnijih lidera afroameričke zajednice.

Džesi Luis Brns je rodjen oktobra 1941. godine u rasno podeljenom gradu Grinvilu, u Južnoj Karolini. 1956.godine uzeo je prezime svog očuha, Čarlsa Džeksona. To ime postalo je sinonim za pokret gradjanskih prava u Americi. Tokom čitavog njegovog detinjstva, crncima u Južnoj Karolini nije bilo dopušteno da sede u gradskim autobusima, niti u parteru bioskopa i sudnica. Crnačkoj deci bilo je zakonom zbranjeno da idu u školu sa svojim belim drugarima. Sveštenik Džekson priča da mu je bilo šest godina kad shavito da u Americi nije isto biti belac i crnac:

”Roditelji su mi govorili da ću ići u školu naredne godine i znao sam da je oko četiri bloka od naše kuće bila velika zgrada od opeke, okružena travnjakom. Ono što me je privlačilo školi bila je ta zelena trava, koju naše dvorište nije imalo, kao i vrteška i tobogan. Bio sam uzbudjen zbog toga - ali nisam mogao da idem u tu školu, već u jednu lošiju i to dalje od kuće. Dakle u šestoj godini postalo mi je jasno šta znači biti crnac.“

I mada je to razumeo, Džesi Džekson to nije prihvatio. U 23. godini, Džekson se upisao u Čikašku teološku akademiju i mada njegov gnev nije nestao on ističe da su teološke studije imale uticaj na njegovo razumevanje rasnih predrasuda - i onoga što treba učiniti tim povodom.

”Tu sam shvatio da je borba za ljudska prava širom sveta moje zanimanje u kojem sam otkrio ispunjenje.“

Čak i pre upisivanja u versku školu Džekson je bio angažovan u nastojanja da se okonča rasna segregacija. Pošto je 1965. godine grupa demonstranata za gradjanska prava pretučena u Selmi, u Alabami, Džekson se pridružio Martinu Luteru Kingu i koncentrisao se na skretanje pažnje javnosti na problem crnačkog siromaštva na severu. Pri tome je koristio metafore kojih se drži i danas:

”Zašto crnci tako dobro uspevaju u fudbalu, košarci i bejzbolu? Zato što kad god je igralište ravno, kada su pravila javna, a cilj jasan - mi uspevamo.“

On insistira da igralište u Americi ni danas nije ravno. Stoga nastavlja borbu:

”Mi teže radimo i manje zaradjujemo. Živimo pod stresom i ne živimo dugo. Stoga je ova borba realna. Pedeset miliona Amerikanaca nema zdravstveno osiguranje. Rušimo snove mlade generacije. “

Pa ipak u afroameričkoj zajednici danas postoje i bogatstvo i prospreitet, o kojima crnci četrdesetih, pedesetih i šezdesetih godina prošlog veka nisu mogli ni da sanjaju. Ta realnost stoji iza najnovije inicijative Džesija Džeksona ”Projekat Vol Strit“, kojim se predvidja veći angažman manjina u procesu donošenja odluka u krupnoj privredi. On želi da to bogatstvo Afroamerikanaca bude deo rešenja za problem siromašnih crnaca u Americi.

XS
SM
MD
LG