Linkovi

Strategija doktrine o preventivnom napadu


Prema novoj, upravo obelodanjenoj strategiji nacionalne bezbednosti Sjedinjenih Država, vlada je obavezna da «predvidi i uzvrati na pretnje američkom narodu i interesima i iskoristi sve elemente nacionalne moći, pre nego što te pretnje mogu da izazovu ozbiljnu štetu». Ta strategija predstavlja potvrdu sporne doktrine administracije predsednika Buša – o preventivnom napadu.Savetnik predsednika Buša za nacionalnu bezbednost Stiven Hedli, obelodanio je novu strategiju u vašingtonskom Institutu za mir, nestranačkoj organizaciji koju finansira američki Kongres. Hedli je rekao da je preventivna sila u stvari «uopštena strategija koja se koristi prema potrebama».

«To je deo našeg inventara za rešavanje ovih problema i, kao što sam rekao, mi u pogledu tog preventivnog delovanja uvek dajemo prvenstvo diplomatiji», rekao je Hedli.

Sjedinjene Države su se tokom svoje istorije oslanjale na politiku odvraćanja i suzbijanja opasnosti. Predsednik Buš sada kaže da Amerika ne sme da čeka na razorne posledice nekog napada oružjem za masovno uništenje, da bi uzvratila.

Međutim, Harlam Ulman, ekspert za bezbednost u Centru za strategijske i međunarodne nauke u Vašingtonu, smatra da obelodanjivanje strategije preventivnog udara ne služi američkim interesima.

«Pomislite kako na to gledaju drugi. Hoću da kažem da će ovaj dokument biti ismevan u mnogim delovima sveta. Ljudi će da strahuju od njega i reći će da je Amerika unilateralna sila i da uistinu priprema nekakvu preventivnu akciju protiv Irana», kaže Ulman.

Nacionalna bezbednosna strategija je spisak strateških prioriteta koji je pripremila Bela kuća. U njemu se zaista pominje očigledan iranski pokušaj da se domogne nuklearnog oružja. Među ostalim izazovima za američku bezbednost u ovom dokumentu, navode se izazov koji međunarodnoj zajednici upućuje Severna Koreja, koja se – prema ovom izveštaju – hvališe manjim nuklearnim arsenalom i, takođe, neprekidna težnja terorista, uključujući i one koji su povezani sa Al kaidom, da se dokopaju oružja za masovno uništenje. Stiven Hedli kaže da te opasnosti mogu da se smanje širenjem demokratije.

«Efikasne demokratije igraju središnju ulogu u američkoj inostranoj politici, jer su nam prirodni saveznici i stubovi stabilnosti u međunarodnom sistemu», kaže Hedli.

U dokumentu o nacionalnoj bezbednosti se takođe navodi da je konačni cilj podržavanja demokratije – okončanje tiranije u svetu. Prema tom dokumentu, ona i dalje opstaje u Severnoj Koreji, Iranu, Siriji, Kubi, Belorusiji, Burmi i Zimbabveu. Bez obzira što priznaje da je Rusija uticajna zemlja, strategijom Sjedinjenih Država ta zemlja se podstiče da poštuje slobodu i demokratiju kod kuće i ne ometa ih u komšijskim zemljama.

Među brojnim drugim izazovima koji se navode u Nacionalnoj bezbednosnoj strategiji su i genocid u sudanskom regionu Darfur, kubanski antiamerički diktator Fidel Kastro, boleštine za koje nema granica, kao što su sida i ptičji grip, trgovina ljudima i drogom i uništenje životne sredine koje izaziva priroda ili čovek.

XS
SM
MD
LG