“Pitanje budućeg statusa Kosova je od regionalnog značaja, a to znači da će prisustvo NATO biti potrebno dug vremenski period,” smatra urednik vašingtonskog spoljnopolitičlkog časopisa ”Mediterranean Quarterly” Nikolas Stavru sa kojim je razgovarao Branko Mikašinović.
GLAS AMERIKE: Da li je srpska formula “visoki stepen autonomije, ali ne i nezavisnost“ dovoljno jasna i mudra pregovaračka pozicija?
STAVRU: Beograd je odmah izašao sa maksimalističkom pozicijom, odnosno odmah je došao do kraja puta svojom tezom “maksimalna autonomija, ali ne i nezavisnsot.” Jer šta je to drugo, što bi Srbi mogli da ponude na pregovorima, osim maksimalne autonomije? -- Jedino nezavisnost. Mislim da je na osnovu istorijskog iskustva jasno da će biti teško za Srbe i Albance da žive zajedno, tim više što svaka strana ima svoje ciljeve i nacionalne aspiracjie, što treba uvažavati. Iz tog razloga, dve strane bi trebalo da pregovaraju o podeli pokrajine, što bi predstavljao i pobedu i poraz i za jednu i za drugu stranu, a ne o nekom vidu povratka na ranije stanje.
GLAS AMERIKE: Da li će se decentralizacijom, s obzirom da standardi još nisu ispunjeni, ostvariti zaštita preostalih Srba na Kosovu i multietničnost tog društva?
STAVRU: Medjunarodna zajednica i NATO bi trebalo, pre svega, da rade na ostvarenju uspešne decentralizacije; da obezbede da se vrate prognani Srbi i pripadnici drugih manjina koji su izgubili svoje kuće i svojinu. Drugim rečima, prvo bi trebalo da se reše pitanja povratka izbeglica i prava manjina, i tek onda da se pridje rešavanju budućeg statusa Kosova.
GLAS AMERIKE: Kakva bi mogla da bude uloga SAD i Evropske unije na pregovorima o budućem statusu Kosova?
STAVRU: Evropska unija govori Beogradu i drugima, ako učinite ovo i ono, dozvolićemo vam da postanete član kluba, odnosno EU. Privlačnost članstva u Evropskoj uniji u poslednje vreme opada, posebno u svetlu političkih i ekonomskih neizvesnosti, a i nedavnih nereda u Francuskoj. Medjutim, ono što je iznenadjujuće jeste da u Kontakt grupi nema ni jedne balkanske zemlje, koje su zainteresovane za svoju i sudbinu regiona. Na primer, Grčka je medju vodećim investitorima u balkanskim zemljama, ali nije članica Kontakt grupe. Grčka ima veći uticaj na Balkanu od, recimo, Italije, ali Italija je članica Kontakt grupe. Takodje Italija je u drugom svetskom ratu okupirala Albaniju, kao i neke druge delove Balkana, što je istorijski, pa i politički opterećuje.