Linkovi

Nacionalni muzej žena u umetnosti


To je verovatno jedini muzej takve vrste na svetu. Nacionalni muzej žena u umetnosti ustanovljen je pre 25 godina, kako bi prikazao radove ženskih autora širom sveta.

Vilhelmina Holidej, supruga vlasnika jedne vašingtonske gradjevinske kompanije, putovala je sa suprugom - 1960-tih godina - po Evropi, kada je prvi put videla sliku iz 17. veka potpisanu sa Klara Piters. Iako su poznavaoci istorije umetnosti , Holidejevi nikada nisu čuli za tu slikarku.

«Kada smo se vratili kući, izvadili smo sve knjige o istoriji umetnosti i otkrili da u njima nema ni jedne žene. Pošto sam kao devojka radila u Nacionalnoj galeriji umetnosti, otišla sam tamo i pronašla nešto malo informacija. Tako smo ustanovili da postoji praznina u istoriji umetnosti, zato što znamo da su mnoge žene kroz istoriju slikale veoma uspešno - moralo je da ih bude. Tako smo mi odlučili da sakupljamo radove žena».

Zbirka Holidejevih narasla je i u njoj se nalaze radovi mnogih prepoznatljivih majstora, poput francuskih slikarki Roza Boner i Bert Moriso kao i amerikanki Meri Kasat i Džordžije O Kif. Međutim, čak i do kasnih sedamdesetih godina, najveći muzeji i galerije retko su izlagali radove žena. I tako je jedna ideja, koja je u prvom trenutku izgledala kao šala, prema rečima gospodje Holidej , postala veoma ozbiljna: iskoristiti njihovu kolekciju za osnivanje Nacionalnog muzeja žena u umetnosti. Ustanovljen 1981. godine, muzej koji je smešten u zgradi u centru Vašingtona, primio je prve posetioce šest godina kasnije. Glavni kustos i zamenik direktora Suzan Fišer Sterling kaže da su žene umetnici i dalje potcenjene i nedovoljno poznate, što muzej čini otkrićem za mnoge posetioce.

«Kada neko dodje u muzej i baci pogled na radove koje imamo , prvi utisak nije «ovo su naslikale žene, mogu da vam kažem na osnovu načina na koji izgledaju». Umesto toga reakcija je: Nismo znali da ima toliko žena umetnika , kako to da nikada nismo čuli o njima ranije?».

Slikarke kao što su Džudit Lister, Elizabeta Sirani i Elizabet Vižej-Lebron, bile su veoma uticajne tokom 16, 17. i 18. veka u Evropi - radile su za kraljeve, kraljice i pape. Medutim, kada su umrle bile su brzo zaboravljene.

«Tek u poslednjih, recimo 40-tak godina, žene umetnici su postale dovoljno značajne kao predmet proučavanja, tako da smo mogli da oživimo njihovu reputaciju. To je jedna od glavnih svrha muzeja i njegovog osnivanja, da ponovo otkrije žene umetnike i prikaže njihove radove».

Nedavna muzejska postavka «ŽENE ELIS NIL», predstavila je slikarku čija šesnaestogodišnja karijera predstavlja primer borbe žene umetnika u predhodnom veku. Tokom mnogo godina radovi Elis Nil bili su malo cenjeni, kaže kustos Sterling, delom i zato što je ona bila figurativna slikarka u vreme kada je bio popularan apstrakni ekspresionizam. Nil je slikala njujorške umetnike i intelektualce, kao i članove njene porodice, uvek sa prodornim očima, punim razumevanja. Kako je napisala kritičar Šarlota Vilard «čak i potpuno odeveni, Nilini modeli pojavljuju se nagi pred nama u svojoj ranjivosti, zbunjenosti, zabrinutosti i spokojstvu».

«Osećaj je u ogromnoj individualnost koju pronalazite u izrazu lica. Mislim da je sav naglasak stavila na oči onih koje je slikala. Takodje, veoma lepo je kombinovala boje». – ukazuje ovaj posetilac.

U Nacionalnom muzeju žena u umetnosti predhodno su predstavljeni radovi latino-američkih i arapskih umetnica, dok će naredne izložbe, u glavni grad SAD, doneti umetnost korejskih žena i žena australijskih aboridžina. Osnivač Vilhelmina Holidej izrazila je nadu da će ovakve izložbe povećati medjunarodno razumevanje i pomoći karijerama žena umetnica širom sveta.

«Mislim da se podjednaka količina talenta rodi sa muškarcima i ženama. Mogućnosti za razvijanje tog talenta su različite, i to znatno».

XS
SM
MD
LG