Linkovi

Sve veći broj Amerikanaca nastavlja da radi i posle 65. godine


To bi moglo da promeni ne samo prirodu odlaska u penziju, nego i američke radne snage u celini.

Meri Rajmer možda ne deluje kao neko ko određuje trendove, ali kao stalno zaposlena 67-ogodišnjakinja, ona je primer za ono što predstoji mnogim starijim Amerikancima. Tokom proteklih deset godina, zaposlenost među ženama starosti 65 do 67 godina, prema podacima Biroa za popis, povećala se sa 17 na 23 odsto. Više od polovine tih žena sada radi puno radno vreme, u poređenju sa 40 odsto pre jedne decenije.

Radi i 30 odsto muškaraca iste starosne grupe, u poređenju sa 27 odsto pre deset godina, a broj onih koji rade puno radno vreme se povećao sa 57 na 68 odsto. Istraživanja pokazuju da će se taj trend verovatno povećati kada pripadnici ‘bejbi bum’ naraštaja stignu do penzionerskog doba, kaže Debora Rasel, direktorka Odeljenja za ekonomsku bezbednost Američkog penzionerskog udruženja.

«I sasvim jasno, veliki deo tih ‘bejbi bumera’, rođenih od 1946. do 64, odnosno 69 odsto, kaže da planira da nastavi rad i posle tradicionalne starosti za penzionisanje, koja bi danas bila oko 65 godina», kaže Debora Rasel.

To je odstupanje od američkog sna o odlasku s posla zauvek i provođenju takozvanih zlatnih godina u putovanju, hobijima i dokolici.

Takav način života zahteva sredstva koja premašuju državnu socijalnu pomoć koju dobijaju gotovo svi penzioneri. Prosečna godišnja pomoć iznosi 10 hiljada i četiristo dolara.

Na pitanje da li je ta pomoć dovoljna za život, Meri Rajner kaže da apsolutno nije.

«Da se nisam preselila kod kćeri, ne bih mogla da živim u svojoj kući, to je činjenica», kaže Meri Rajmer.

Drugi finansijski stubovi odlaska u penziju, obuhvataju penzije koje isplaćuju poslodavac ili sindikat, zatim ušteđevinu i vrednost kuće.

Međutim, penziju će – prema godišnjem izveštaju Biroa za popis – dobiti otprilike trećina ljudi starosti 65 godina i više. Prosečna vrednost penzionerskih ušteđevina iznosi 55 hiljada dolara. To je dovoljno da se u 65. godini kupi plan godišnje rente koja može da dostigne oko 400 dolara mesečno, prema podacima Upravnog odbora federalnih rezervi.

Ali budući da ljudi žive duže, i imovina mora duže da im traje. Osoba starosti 65 godina je 1960. mogla da očekuje da će živeti još 14. To se međutim do 2002. produžilo na još 18 godina, prema podacima Nacionalnog centra za zdravstvenu statistiku.

«Rekla bih da će ceo koncept penzionisanja ubuduće biti manje pravolinijski u smislu da počnete da radite i onda to činite 30 ili 40 godina i onda više nikada ne radite. Čini mi se da ćemo doživeti da penzionisanje bude mnogo više ciklično. Ljudi će počinjati i prekidati rad zbog mnoštva razloga», kaže Debora Rasel.

To su ljudi kao što je Tom Henderson, koji nastavlja da radi 20 sati nedeljno kao kontraktor u kompaniji za distribuciju električne energije «Pepko», bez obzira što se na kraju 30-ogodišnje karijere u toj kompaniji zvanično penzionisao.

«Nudili su nam otpremninu i to je bila prilika da dobijem priličnu sumu novca i istovremeno, da manje radim i zaradim gotovo isti novac», kaže Henderson. Prvi talas ‘bejbi bumera’ sada ima oko 60 godina i samo je dve godine od prosečne starosti za penzionisanje.

«Budimo realni, ukoliko u ovom trenutku imamo 78 miliona ‘bejbi bumera’, koji su sada na svojim radnim mestima, mislim da će za poslodavce biti veoma teško da ignorišu tu činjenicu…», kaže Debora Rasel.

Računa se da će na svakih pet radnika koji se penzionišu, biti svega tri mlađa – koji će moći da ih zamene.

«Narednih pet godina imamo potencijal da izgubimo oko 39 odsto naše radne snage… Ti ljudi će nam biti potrebni… Zbog toga ćemo da iskoristimo postojeće znanje i veštinu koje su ti ljudi stekli tokom svih ovih godina i nastavićemo da ga koristimo», kaže Ernest Dženkins iz «Pepka».

Debora Rasel objašnjava da su stariji radnici spremni i da se prebace na područje na kojem vlada nestašica – kao što su zdravstvena nega ili maloprodaja…

«Imamo ljude koji su voljni da rade duže na poslovima koje je možda teško popuniti. A ima poslova koje treba popunjavati. U tim situacijama imamo savršenu kombinaciju i mislim da će sve više poslodavaca početi to i da uviđa», objašnjava Debora Rasel.

Mnogi poslodavci, kao što su “Pepko” i drugi, uistinu to već uviđaju.

XS
SM
MD
LG