U jednom od ovonedeljnih uvodnika u “Vašington Postu” objavljeno je da većina zapadnih političkih eksperata smatra da bi Kosovo moglo da dobije nezavisnost, pod nekim vidom medjunarodnog nadzora. Direktor Balkanske incijative u vašingtonskom Institutu za mir, Daniel Server, u razgovoru sa kolegom Brankom Mikašinovićem, kaže da iako stav o uslovnoj nezavisnost Kosova preovlađuje, mešunarodna zajednica nema gotovo rešenje“
Server: Takvo gledište je sve učestalije medju medjunarodnim ekspertima, ali to ne bi trebalo protumačiti kao predodredjen zaključak. Predstoje pregovori i odluke, a odluka o konačnom statusu Kosova još nije doneta. Pretpostavljam da će uloga medjunarodne zajednice biti veoma važna na pregovorima o budućem satusu. Medjutim, ja sam takodje veoma zabrinut zbog toga jer ne verujem da UN, uprkos svim svojim dosadašnjim doprinosima, imaju potreban politički uticaj za takve pregovore. Smatram da takav uticaj imaju samo Evropska unija i SAD i kada Brisel i Vašington donesu saglasnost o rešenju statusa Kosova, tada će se ono i doneti.
Glas Amerike: Kakva će onda biti uloga lokalnih aktera na pregovorima?
Server: Lokalni akteri imaju veliku ulogu u oblikovanju solucije i njenoj delotvornoj primeni. To neće biti jednostavno, vec složeno rešenje. Pored razgovora o statusu Kosova biće potrebno da se reši pitnje raznih dokumenata - kao što su pitanja državljanstva, odnosa onoga što bi Kosovo moglo da bude i Srbije, zatim pitanja kompenzacije i penzija, dugova Svetskoj banci i niza drugih stvari.
Glas Amerike: Ukoliko Kosovo dobije uslovnu nezavisnost, kakve bi to moglo da ima implikacije na unutrašnje prilike u Srbiji, odnose Srbije sa Crnom Gorom, pa i za status Republike Srpske?
Server: Ne verujem da će se budući status Kosovo značajno odraziti ili na odnose Srbije sa Crnom Gorom, ili na status Republike Srpske. Odnosi Srbije i Crne Gore su regulisani u okviru državne zajednice. Srbija ili Crna Gora imaju pravo da održe referendum o svom državno pravnom statusu i da se povuku iz zajednice ako to žele, uz saglasnost Evropske unije. Republika Srpska je neizmenjivo deo Bosne i Hercegovine i tu neće biti nikakvih promena. Suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine i Makednije mora biti zaštićen u svakoj odluci o budućem statusu Kosova.
Glas Amerike: Neki analitičari kažu da bez potpisa Beograda nikakva odluka o budućem statusu Kosova neće biti trajna i neće doprineti stabilnosti?
Server: Bez obzira na rešenje statusa Kosova, nisam siguran da će ono zahtevati potpis Srbije ili Kosova. Ta odluka će verovatno biti doneta rezolucijom Saveta bezbednosti UN, kao što je svojevremeno rezolucija UN 1244 dovela do prisustva UN i protektorata na Kosovu. Da bi se ukinuo protektorat, potrebna je nova rezolucija Saveta bezbednosti. Nikakvi bilateralni sporazumi ne mogu da promene rezoluciju Saveta bezbedosti i nisam siguran da će za rešenje statusa pokrajine biti poterbni potpisi ili Srbije ili Kosova.
Glas Amerike: U izveštaju Kaja Ejdea navode se preporuke za pregovore o statusu Kosova budu u skladu sa rezolucijom UN 1244. Kakav će to uticaj imati na ishod pregovora?
Server: Rezolucijom 1244 se predvidja odluka o statusu. Nije bila namera da se tom rezolucijom postigne permanentno rešenje. U njoj se eksplicitrno govori o potrebi priprema za pregovore o statusu Kosova. Rezolucija 1244 nije poslednja reč, već samo karika u procesu daljeg odlučivanja Saveta bezbednosti.
Glas Amerike: Šta mislite o pojavi naoružnih albanskih grupa na zapadu Kosova. Da li je to još jedan vid pirtiska na medjunarodnu zajednicu i Srbiju?
Server: Sasvim je jasno da je nasilje marta 2004 godine unazadilo Kosovo i svako dalje nasilje bi u velikoj meri uznemirilo medjunarodnu zajednicu i Srbiju i ne bi doprinelo bržem donošenju odluke o statusu pokrajine, već njenom daljem odlaganju. Medjutim, imate povremene izveštaje o naoružanim grupama na Balkanu, u Makedoniji pa i u samoj Srbiji. Na Balkanu, kao što znate, veliki broj ljudi poseduje oružje, kao što je to slučaj i u SAD. Medjutim, ono što bi privremenim vlastima na Kosovu trebalo da bude sasvim jasno - jeste da bi se nasilje negativno odrazilo i da se od Albanaca očekuje da učine sve što je unjihovoj moći da se ono spreći.