Linkovi

Pravna začkoljica koja bi mogla da spreči američke astronaute da ponovo borave na svemirskoj stanici


Za Vašington i Moskvu ističe vreme za prevazilaženje pravne prepreke, koja bi mogla da spreči američke astroanute da borave na Međunarodnoj svemirskoj stanici. Taj problem bi mogao da postane aktuelan već sledeće godine.

Posle uspešnog povratka šatla Diskaveri, NASA je odložila nove misije orbitera sve dok ne pronađe način da spreči otpadanje zaštitne pene tokom poletanja. Kada letovi budu obnovljeni, glavni zadatak budućih posada biće nastavak izgradnje Međunarodne svemirske stanice, kojom zajednički upravljaju SAD i Rusija, uz pomoć Evropske unije, Kanade i Japana. Međutim, postoji pravna začkoljica koja bi mogla da spreči američke astronaute da ponovo borave na svemirskoj stanici. Sve je vezano za sporazum koji su SAD i Rusija potpisale 1996. godine, a kojim je precizirano da će Rusija besplatno prevoziti američke posade i opremu. Ugovor važi do sledećeg aprila, a bio je posebno značajan posle gubitka šatla Kolumbija, pošto SAD od tada nisu imale nikakav drugi način prevoza do stanice. Kako objašnjava Marša Smit, iz istraživačke službe američkog Kongresa, poslednji let američkih astronauta letilicama Sojuz planiran je za oktobar ove, a povratak za april 2006. godine.

“Posle aprila SAD nemaju nikakvu garanciju za pristup svemirskoj stanici, pošto će do tada Rusija ispuniti svoje ugovorne obaveze. Ne znamo hoće li šatl leteti ili ne, ali astronauti će i u slučaju da orbiter poleti moći da borave na stanici samo dok je on spojen sa njom.”

Rusko – američki sporazum imao je smisla u vreme kada su šatlovi redovno leteli i dok je NASA predvidjala da će stanica biti završena do aprila 2006. Za period posle toga američka agencija je planirala da na stanici postoji specijalna spasilačka kapsula, koju bi američki astronauti mogli da upotrebe u vanrednim situacijama, kako ne bi zavisili od letilica Sojuz. Kako objašnjava Marša Smit, administracija predsednika Buša odustala je od tog plana zbog prekoračenja troškova i drugih razloga. Najlogičnije rešenje za NASA-u bilo bi da zakupi ruske usluge. Međutim, jedan zakon usvojen pre 5 godina zabranjuje takve ugovore sve dok predsednik Buš ne potvrdi da Moskva nije Iranu prodala rakete i drugi vojnu tehnologiju.

Na pretresu u Predstavničkom domu, kongresmen Dejna Rorbaher ukazao je da taj zakon nije sprečio Iran da razvija svoj nuklearni program, i optužio ovu i prethodnu administraciju da nisu preduzele diplomatske korake za sprečavanje Moskve da Teheranu pruža tehničku pomoć. Sa svoje strane, administracija predsednika Buša želi da Kongres donese zakonske amandmane kako bi NASA mogla da kupuje ruske svemirske usluge. Međutim, Marša Smit veruje da postoje načini da se problem taj problem zaobiđe. Zakon omogućava kupovanje takvih usluga kada su potrebne za sprečavanje gubitka ljudskog života ili za slučaj potrebe pružanja pomoći pomoć u održavanju ruskog dela stanice. Ona kaže da bi predsednik Buš trebalo da proglasi postojanje takve vanredne situacije.

Druga mogućnost bi bila da predsednik odluči da se zakon ne odnosi na kompaniju koja proizvodi letilice Sojuz, čime bi se stvorili uslovi da NASA nabavi te svemirske brodove za svoje potrebe. Fizičar Albert Vilon, član komisije koja je ispitivala uzroke eksplozije šatla Čelindžer, napominje da bi druga mogućnost bila da se dogovori produženje postojećeg ugovora o besplatnim ruskim uslugama. On je, međutim, svestan da je malo verovatno da bi ruska svemirska agencija, koja pati od hroničnog nedostatka sredstava, pristala na to.

“Mislim da smo sami sebe saterali u ćorsokak. Ne verujem da bi nam oni odbili poziv za slučaj potrebe spasavanja. Ali mislim da nije verovatno od njih očekivati da to urade još 28 puta.”

Direkor NASA-e, Majkl Grifin ističe da je ovo pitanje glavni razlog zašto on želi da zameni postojeću flotu šatla do 2010. drugom svemirskom letilicom, koja bi omogućila SAD da zadrže svoju nezavisnost u svemiru.

XS
SM
MD
LG