Linkovi

15. avgusta 1965. više od 55 hiljada obožavalaca ispunilo je 'Šej' stadion u Njujorku kako bi čuli svirku «Bitlsa»


Bio je to najposećeniji koncert u istoriji, a četvorica mladića iz Velike Britanije nastavila su da ruše rekorde i, prema mišljenju nekih, koji su pratili njihovu karijeru, postali jedna od najuticajnijih kulturnih sila 20. veka.

Prisustvo na koncertu «Bitlsa» na 'Šej' stadionu u Njujorku, za Lerija Kejna bio je trenutak za pamćenje. «Tako nešto se nikada ne zaboravlja» Kejn je bio jedini američki novinar koji je skoro tri godine putovao sa «Bitlsima». Od 1964. do 1966. izveštavao je sa 64 njihova koncerta za jednu radio stanicu iz Majamija.

«Istina je, da u početku nisam želeo da idem. Mislio sam, zbog čega bi neko ko je oubiljan u nameri da pokriva vesti i politiku, želeo da putuje sa bendom. Međutim, posle nedelju dana sa njima, bilo mi je jasno da se radi o fenomenu, kakav pre toga nisam nikada video.»

U svojoj knjizi Ticket to Ride, Kejn se priseća anegdota sa svojih putovanja uz Bitlse, i svog ličnog iskustva u saradnji sa 'Fantastičnom četvorkom' na dnevnoj bazi.

«Imao sam 21 godinu, Pol Makartni je bio stariji tri meseca, Džon Lenon i Ringo Star – dve godine stariji. Džordž Harison je bio godinu dana mlađi od mene. Bio sam zaprepašćen njihovom zrelošću i načinom na koji su se nosili sa nastupima na koncertima, svega pet godina pošto su bili samo 'bend iz garaže'. Takođe sam bio iznenađen njihovom intelektualnom znatiželjom.»

Prema istoričaru kulture Stivenu Starku, Amerikanci su obožavali «Bitlse» zato što su bili pametni, zabavni i – za razliku od ostalih rok-en-rol zvezda, predstavaljali su srednju klasu.

«Elvis Prisli je bio kamiondžija, Bitlsi – ne. Oni su bili klinci iz predgrađa, čiji su roditelji pripadali srednjoj klasi. Oni su znali za Betovena i to im je omogućilo da izvrše uticaj na američku srednju klasu na način koji nije bio iskren za rok-en-rol grupe pre njih".

Da bi što bolje razumeo zbog čega su Bitlsi postali toliko popularni, Stark je proveo tri godine u Liverpulu, u Engleskoj, gde su Džon, Pol, Džordž i Ringo odrasli. U svojoj knjizi, Meet the Beatles, on piše o kulturnom okruženju koje je ovaj lučki grad učinilo posebnim mestom za život.

«Pre svega, luka je prouzrokovala stvaranje društva u kome dominiraju majke. Muškarci su umelio da budu bili odsutni mesecima, ponekad i provodili i godine na moru. Dečake i devojčice podizale su uglavnom njihove majke»

I Džon Lenon i Pol Makartni ostali su bez svojih majki dok su bili tinejdžeri. To je, kaže Stark, imalo izuzetan uticaj na njih, u smislu pisanja pesama koje su se dopadale ženama.

«Pre Bitlsa, rok-en-rol je bio prilično šovinističan. Imali ste pesme poput 'Ja nisam neko ko se vezuje, idem od devojke do devojke'. Trebalo je da devojke čekaju kod kuće, kao recimo u pesmi Džonija Ejndžela, da čekaju da se momci vrate kući kad im dođe".

Kao kontrast, 'Bitlsi' su pisali pesme u kojima su govorili momcima da se lepše ponašaju prema svojim devojkama, pesme kao što je 'She loves you, you're going to lose that girl'. Ili kao što je 'Lovely Rita' Uticaj «Bitlsa» pomerio je mnoge granice… ne samo u muzici ili modi, već što se tiče pogleda cele jedne generacije. Stiven Stark ističe da su oni imali univerzalnu poruku koja se sviđala svim mladim ljudima širom sveta.

«Oni su predstavljali slobodu, ideju da jedna osoba može nešto da promeni, da je celina važnija od pojedinačnih delova. Pogledajte samo naslove njihovih pesama, 'Come Together,' 'All You Need is Love', 'All Together Now', 'We Can Work it Out.' U njima postoji optimizam, filozofija slobode – lične i političke slobode» «Bitlsi» su se raspali 1970. godine. Džon, Pol, Džordž i Ringo nastavili su sa uspešnih solo karijerama… ali muzika koju su pravili zajedno kao «Bitlsi» i dalje ostaje izuzetno popularna".

I dok se neki današnji bendovi nadaju da će dostići nivo kulturološkog uticaja, kakav su imali momci iz Liverpula, Stiven Stark sumnja da će ikada iko uspeti u tome.

XS
SM
MD
LG