Linkovi

Nova generacija Nemaca javno govori o gubicima u vreme savezničkog bombardovanja


U Evropi se ovih dana obeležava 60. godišnjica pobede nad nacističkom Nemačkom kojom je završen Drugi svetski rat. Za vreme rata, saveznici su bombardovali većinu nemačkih većih gradova nanoseći ogromnu materijalnu štetu i ljudske gubitke Nemačkoj strani. Nemci su se godinama uzdržavali od javnih diskusija o gubicima koje su pretrpeli, ali nova generacija Nemaca ruši taj tabu.

13. februara 1945. godine, saveznici su bombardovali nemački istorijski grad Drezden.

«Taj grad je bio umetničko blago, predmet lepote, pravi dragulj...»

Tako Drezden opisuje američki pisac Kurt Vonegat koji je kao ratni zarobljenik u Nemačkoj bio očevidac bombardovanja tog grada, a svoje iskustvo opisao je u anti-ratnom romanu «Klanica-pet». Zajedno sa stotinama drugih zarobljenih Amerikanaca, on je radio u jednoj fabrici hrane u Drezdenu u trenutku vazdušnih napada.

«Ispostavilo se da smo imali odlično sklonište od vazdušnih napada jer smo bili doslovce smešteni u jednoj klanici. Tu je bio veoma dubok i hladan podrum i zahvaljujući tome smo preživeli.»

Hiljade drugih ljudi nije bilo te sreće u gradu koji nije bio pripremljen za vazdušne napade. Najmanje 30,000 stanovnika Drezdena, i možda dvostruko više izbeglica, nestalo je u eksplozijama koje su uništile grad poznat pod imenom «Firenca na Elbi».

Za vreme II svetskog rata, saveznici su bacili oko milion ipo tona bombi na Nemačku pri čemu je poginulo više od 600,000 civila medju kojima oko 80,000 dece, a stotine gradova sravljeno je sa zemljom.

Istoričari ističu da su, poučeni ranim gubicima Britanskog kraljevskog vazduhoplovstva, u II svetskom ratu saveznici bombardovali čitave regije umesto da pokušaju da pogode strateške mete i rizikuju da ih obori nemačka protivvazdušna odbrana. Avioni su leteli na većim visinama i ispuštali teške tovare bombi uništavajući čitave oblasti oko meta, uključujući železničke stanice, fabrike i rudnike.

Medjutim, decenijama posle rata, Nemci se nisu bavili svojim gubicima. Džekson Džejns, direktor Američkog Instituta za savremene nemačke studije, kaže da je najočigledniji razlog bio ogroman bol koji je nacistička Nemačka nanela drugim narodima. Zato su se Nemci koncentrisali na obnovu i uspostavljanje zapadnog tipa demokratije u svojoj zemlji.


«To je zahtevalo veliko distanciranje od zločina Nacista. Mislim da prosto nije bilo u realnom nacionalnom interesu kopati po podacima o nemačkim žrtvama osim u domenu istraživanja pojedinačnih organizacija.»

Medjutim, u novije vreme, mediji, knjige i javni forumi posvećuju više pažnje ljudskoj tragediji izazvanoj masovnim vazdušnim udarima. Džekson Džejns kaže da je jedan od razloga za trenutno interesovanje za savezničko bombardovanje Nemačke radoznalost novih generacija Nemaca oslobodjenih osećanja krivice koje su možda imale njihove dede i bake.

«Možda neki Nemci, koji osećaju da njihovi sunarodnici nikada nisu otvoreno govorili o toj dimenziji zato što to nije bilo politički korektno, sada počinju da govore – «Kako nije politički korektno govoriti o 50, 60 ili 70,000 ljudi stradalih u bombardovanju?».

Problem je u tome što takav pristup ohrabruje nove nemačke nacionaliste. Na 60. godišnjicu bombardovanja Drezdena, članovi ultradesničarske Nacionalne demokratske partije poricali su nemačku krivicu i opisali savezničke napade kao masovno ubistvo i «Drezdenski holokaust».

Mnogi analitičari se slažu da Nemci imaju pravo da preispitaju svoju istoriju, sve dok to čine na objektivan način. Istoričari naglašavaju da nemački gubici moraju da se proučavaju u kontekstu nacističke agresije koja je rezultirala savezničkim bombardovanjem nemačkih gradova.

XS
SM
MD
LG