Linkovi

NASA ispituje tajne Van Alenovog pojasa


Kada je NASA pre dve godine poslala dve sonde u istraživačku misiju u Van Alenovom pojasu radijacije, dobijeni su uzbudljivi podaci.

Jedno od prvih otkrića na samom početku svemirske ere, dogodilo se 1958. godine kada je utvrđeno da je Zemlja okružena elipsastim poljem u kojem se nalaze visoko naelektrisane čestice. Polje je dobilo ime Van Alenov pojas radijacije po američkom naučniku Džejmsu Van Alenu koji ga je prvi zapazio. Ipak, o tom fenomenu nije bilo puno podataka sve do pre dve godine kada je NASA poslala dve sonde u istraživačku misiju. Podaci koje su sonde poslale, kažu naučnici, veoma su uzbudljivi.

Vremenski uslovi u svemiru su nepredvidivi podjednako kao i na Zemlji. Ciklične erupcije na površini Sunca izbacuju ogromne oblake energetski nabijenih protona i elektrona.

Neki od njih, koji stignu do naše planete uzrokuju spektakularne svetlosne pojave poput Aurore borealis odnosno Polarne svetlosti.

Kada su oblaci naelektrisanih čestica neobično jaki, oni na Zemlji mogu da izazovu prekid električnih mreža, smetnje u komunikacijama, pa čak i oštećenje elektronske opreme.

Najčešće. međutim, oni se zaglave u Zemljinom magnetnom polju u tzv. Van Alenovom pojasu radijacije. Ipak i dalje mogu da nanesu štetu, kaže naučnica iz NASA-e, Mona Kesel.

“Imamo mnogo satelita koji lete kroz tu oblast – komunikacionih, navigacionih – i moramo da razumemo koje su posledice, jer one mogu da budu prilično dramatične”.

Kako bi bolje razumela vremenske uslove u svemiru, NASA je 2012. godine lansirala par satelita, koji je napravila laboratorija za primenjenu fiziku. Oni su nazvani Van Alenove sonde i bili su namenjeni za istraživanje misterioznog pojasa. Naučnici su na početku očekivali da dobiju samo kvanititativne podatke, objašnjava naučnik na projektu, Beri Mok.

“Bio sam skeptičan da ćemo naći nešto iznenađujuće. Zapravo, sačekalo nas je ogromno iznenađenje. Pronašli smo nove strukture za koje nismo ni slutili da postoje”.

Van Alenove sonde su otkrile da umesto dva sloja, pojas ima i povremeni treći sloj naelektrisanih čestica, kao i da oni ponekad formiraju zone koje se nazvane “zebrine pruge”. Sateliti su takođe pronašli na koji način električna i magnetna polja dodatno ubrizgavaju energiju u čestice.

Mok ističe da će merenja koja su obavile te dve sonde poslužiti naučnicima da osmisle kompjuterski model za prognozu svemirskog vremena.

“Ako vidim nešto na Suncu, neki bljesak ili nešto drugo, a mogu da premerim magnetno polje na Suncu – postoje načini da se to obavi daljinski – onda mogu da predvidim kako će pojas radijacije da reaguje na to”.

A to, zaključuje Mok, može da posluži da se astronauti pošalju nazad u svoje komore ili da isključe komunikacione sisteme i navigacione satelite dok ne prođe dejstvo tih čestica.

“Takođe želimo i da razumemo taj process jer je to vrlo dinamičan deo našeg čitavog prostora, iznad Zemlje, našeg elektromagnetskog prostora”.

Naučnici veruju da će nam bolje razumevanje Van Alenovog pojasa radijacije pomoći da se pripremimo za potencijalna iznenađenja od našeg Sunca.

XS
SM
MD
LG