Linkovi

"U zamci" - cena spornih zakona o abortusu


Džun Ejers, vlasnica klinike za abortus
Džun Ejers, vlasnica klinike za abortus

Novim pravilima je ograničen ili eliminisan pristup uslugama u domenu reproduktivnog zdravlja a prema filmu, najviše su pogodjene žene sa niskim primanjima, koje ne mogu da finansiraju putovanja do daljih klinika ili plaćaju veću cenu za proceduru.

Dokumentarni film rediteljke Don Porter “U zamci” prikazuje ljudsku cenu propisa koji regulišu vršenje abortusa u Americi. Prema navodima iz filma, od 2011. do 2013. godine, u nekim američkim državama uvedene su stotine propisa čiji je proklamovani cilj – da abortusi postanu bezbedniji, ali je praktičan efekat bio da se ženama ograniči pristup klinikama za abortuse.

“Skupština je usvojila zakon znajući da nećemo moći da se povinujemo. To je i bila funkcija tog zakona – da nas dovede u zamku”, ističe Džun Ejers, vlasnica klinike za reproduktivne zdravstvene usluge u Alabami.

Džun Ejers misli na zakon HB2, usvojen u Teksasu 2013, i kao i zakone sa sličnim formulacijama usvojene u drugim državama. Zakonom se zabranjuje svaki abortus posle 20 nedelja trudnoće. Od klinika za abortus se traži da se renoviraju i opreme kako bi zadovoljavale iste standarde kao hirurški centri. Takodje se zahteva da lekari koji obavljaju abortuse moraju da imaju privilegiju prijema pacijenata u obližnjim bolnicama.

Pristalice zakona navode da ti propisi čine abortus bezbednijom procedurom za žene. Medjutim, za kritičare, nove obaveze su jednostavno pokušaj da se klinike primoraju da zatvore svoja vrata.

Insistiranje na privilegijama prijema u bolnicama je problematično jer mnogi lekari putuju izmedju više lokacija, kao što je slučaj sa doktorom Vilijem Parkerom koji vrši abortuse u Alabami i Misisipiju. Lokalne bolnice često ne dozvoljavaju tim lekarima da primaju pacijente u njima. Drugi koji pružaju uslugu abortusa kažu da je modernizacija i renoviranje klinika - skup proces koji nije neophodan.

“Potrošio sam gotovo million dolara da zadovoljim sve njihove zahteve, taman pomislite da ste sve završili a šta oni urade? Pokušavaju da donesu novi zakon koji kaže da ne smemo biti na 60 metara razdaljine od škola”, navodi vlasnik ženskog centra u Hantsvilu u Alabami, Dalton Džonson.

Direktorka teksaške organizacije Pravo na život, Elizabet Grejem, brani zakon.

“Zahtevi koji se odnose na hirurške ambulante su osnovni standard zdravstvene nege u hirurškim centrima širom Amerike, i mada ne želimo da žene smatraju da je abortus njihova jedina opcija, ako već donesu tu tragičnu odluku u najmanjoj meri bi trebalo da računaju na to da će se o njima dobro starati, da neće biti dalje žrtve ili osakaćene zbog te procedure.”

Medjutim, filmska autorka Don Porter kaže da su zakoni izgovor za ukidanje prava na abortus.

"Američko medicinsko udruženje, američki Koledž ginekologa i akušera su izrazili protivljenje tim propisima i kažu da oni nisu medicinski nepohodni. Te zakone su usvojili političari koji kažu da ih brine zdravlje žena, ali ako pogledate istoriju njihovog praovsudja, ako pogledate države koje usvajaju te zakone, svima njima upravljaju političari koji su se zarekli – da citiram guvernera Teksasa Rika Perija – da će abortus postati deo prošlosti.”

U medjuvremenu, dok se klinike zatvaraju ili nisu u mogućnosti da angažuju lekare, dokumentarni film pokazuje koliko sva ta ograničenja koštaju žene u SAD.

“Ona ima 13 godina, žrtva je silovanja, vozila se četiri sata od Mekalena do San Antonija, i morali smo da je odbijemo. Nisam mogla da uradim ništa da je spasim”, navodi direktorka kliničkih usliga za zdravlje žena Marva Sadler.

Prema filmu, stotine hiljada žena na kraju pokušava da samostalno izazove pobačaj i nanose sebi povrede. Vrhovni sud će tokom ove godine doneti presudu o tome da li da podrži ili poništi zakon HB2 ali film Don Portera “U zamci” ukazuje na sistemsku konzervativnu kulturu protiv abortusa, odlučnu da nastavi da se bori protiv ženskog prava na izbor.

XS
SM
MD
LG