Linkovi

"Nemoguće" - film o tragediji i humanosti


Naomi Vots igra ulogu Marije u filmu "Nemoguće" .
Naomi Vots igra ulogu Marije u filmu "Nemoguće" .

Osam godina posle cunamija na Indijskom okeanu koji je odneo 230,000 života, novi film nazvan “ Nemoguće” podseća nas na traume i razaranja tog katastrofalnog trenutka.

Osam godina posle cunamija na Indijskom okeanu koji je odneo 230.000 života, novi film nazvan “Nemoguće” (The Impossible)m podseća nas na traume i razaranja tog katastrofalnog trenutka. Film je zasnovan na istinitoj priči o petoro turista koji su provodili odmor na Tajlandu u trenutku kada je ostrvo udario džinovski talas. Prizori patnje i smrti su teški za gledanje, ali film takodje pokazuje kako su ljudi, kada su se talasi povukli, ispoljili uzvišenost i plemenitost, i pomagali jedni drugima.

Filmski prikaz džinovskog talasa koji lomi sve na svojoj putanji – delo autora Huana Antonia Bajone – nije ni zabavan niti eskapistički. On je podsetnik na strašni trenutak 2004., dan posle Božića, kada je cunami u Indijskom okeanu odneo život stotina hiljada nedužnih žrtava.

Film se fokusira na istinitu priču o petočlanoj porodici iz više klase koja se suočava sa gnevom prirode. Odneti talasima, majka Maria i njen najstariji sin Lukas su odvojeni od ostatka porodice. Maria je teško povredjena ali preživljava, zahvaljujući pomoći neznanaca, i svog sina. U medjuvremenu, Henri, otac porodice i dvojica mladjih sinova tragaju za svojim najdražima. Potresna gluma Naomi Vots i Juana Mekgregora kao traumatizovanih roditelja – kao i mladog Toma Holanda u ulozi Lukasa – pomažu nam da se uživimo u bol žrtava.

Bajona i njegov tim za specijalne efekte rekonstruisali su strašni dogadjaj – prikazujući razaranja iz perspektive žrtava. Film evocira haos u improvizovanim bolnicama, očajničku potragu za članovima porodica, i smrt, ali nas takodje podseća na ljudsku plemenitost u krizama velikih razmera. Huan Antoni Bajona kaže…

“Ostavio sam film otvorenim na kraju, tako da bi gledaoci mogli da izadju iz bioskopa sa temom za razmišljanje…”

Bez obzira na to koliko je dobro uradjen, film ne može da iskaže bol i tugu onih koji su izgubili svoje voljene.

Osam godina kasnije, Murizal Hamza, novinar koji je u to vreme živeo u Banda Ačeu, seća se dobro tog dana. I dalje je u žalosti za svojom sestrom.

“Većina stanovnika Banda Ačea je izgubila u proseku barem jednog člana porodice u toj katastrofi… Kada je cunami udario naše selo, moja sestra se odvojila od mene. Otrčao sam do jedne prazne kuće a one je otrčala na drugu stranu, sa nekim prijateljima… Izgubio sam i rodjake koji su živeli u susednom selu.”

Mnogi su kritikovali što je film usredsredjen na bogatu evropsku porodicu dok su stotine hiljada Azijaca nestale u cunamiju. Medjutim, koristeći primer te porodice, Bajona je osvetlio tamu i ostavio spomenik svim stradalima.
XS
SM
MD
LG