Tako je danas tema broj jedan u Evropskoj komisiji odluka o tome da se, pod pritiskom Rusije kažu kritičari, do kraja naredne godine odloži primjena Sporazuma o slobodnoj trgovini sa Ukrajinom, dok parlament u Strazburu raspravlja o posljedicama ruskog odgovora na sankcije Zapada.
Belgijski komesar, Karel de Guht, isti onaj koji je svojevremeno rukama i nogama branio ACTU, prijedlog totalne internet kontrole Evropljana, Orvelovsku mjeru koju su srušile desetine hiljada istih tih Evropljana izlaskom na ulice širom Unije, onaj koji je, dok je bio belgijski ministar spoljnih poslova izazvao medjunarodni incident kada je tadašnjeg holandskog premijera nazvao Herijem Poterom, u svome stilu je sada EU zabio autogol odlukom da se do kraja naredne godine odloži primjena Sporazuma o asocijaciji sa Ukrajinom. Sporazum je, inače, dugo najavljivan kao dokaz evropske opredjeljenosti narodu Ukrajine, njihovom prosperitetu i slobodi odlučivanja vlastite sudbine.
"Dogovorili smo odgadjanje stupanja na snagu Sporazuma do kraja naredne godine i da za isti period produžimo autonomne trgovinske mjere. To će, mislim, dati dovoljno mjesta da se razgovara o bilo kojem problemu koji bi mogao da iskrsne i tada je na tri uključene strane, Ukrajini, EU i Rusiji da vide šta im je činiti nakon 1.januara 2016-te. Ja sa nadam da ćemo do tada doći do rješenja i vjerujem da u svemu ovome nema nerješivih problema i sada imamo 15 mjeseci da o svemu razgovaramo i da će se medju Rusima naći rješenja za sve što je sada postavljeno kao pitanje."
A ruska zabrinutost vezama Ukrajine i Unije nije nova. Za nju se znalo i kada je ljetos potpisivan politički dio sporazuma izmedju Brisela i Kijeva, ali tada su parole o suverenom odlučivanju sudbine ukrajinske nacije bile glasnije od zabrinutosti šta će na to reći Moskva. Danas, ipak, izgleda kao da ruski interes kroji evropsku politiku, gdje je Ukrajina kolateralna steta, jer, šalu na stranu, dolazi zima, a nedavno smanjenje isporuke ruskog gasa Poljskoj je shvaćeno kao jasna poruka, podsjećanje Evropljanima gdje leži njihov primarni interes.
U Briselu se posljednja odluka zvanično tumači, očekivano, kao poklon Ukrajini jer će se do kraja naredne godine nastaviti režim jednostrano otvorenog evropskog tržišta za ukrajinsku robu, poklon takve vrste da je zbog njega, razočaran, ostavku podnio zamjenik ukrajinskog premijera.
Pored toga, otvara nova pitanja - znači li to da Evropljani nikada nisu ni bili spremni da sa Ukrajinom započnu novu fazu odnosa ili, sa druge strane, ako sutra, kako kako je najavljeno, sporazum ratifikuju evropski i ukrajinski parlament, čemu onda 15 mjeseci razgovora nakon toga? Da bi se uvjerili Rusi da im to neće nauditi ili da bi se jednom ratifikovani sporazum mijenjao kako i kada to bude odgovaralo Moskvi?
U svakom slučaju, Evropljani, barem njihov izvršni vrh, je opet pokazao evropsku neodlučnost i kalkulantnost. Sada je na potezu Parlament a i Savjet ministara jer bez njihovog zelenog svjetla, domišljatost belgijskog komesara će ostati samo kao loša šala.