Linkovi

Džozef: Snažan pritisak Rusije na region


Visoki saradnik Centra za transatlantske odnose Univerziteta Džons Hopkins Ed Džozef
Visoki saradnik Centra za transatlantske odnose Univerziteta Džons Hopkins Ed Džozef

U razgovoru za Glas Amerike, visoki saradnik SAIS-a govori o posledicama politike Kremlja prema Srbiji, koja se našla u procepu između Brisela i Moskve.

Svojim akcijama u Ukrajini, a pre toga u Gruziji, Moskva je jasno predočila da će sprečavati, ako je potrebno i direktnim sredstvima, bilo koju od zemalja u svom širem susedstvu, koja želi da se priključi NATO-u, pa i Evropskoj Uniji da to ostvari.

Toga nije pošteđen ni region Zapadnog Balkana, tvrdi Ed Džozef visoki saradnik Centra za transatlanske odnose Univerziteta Džons Hopkins.

Moskva je očigledno prisutna svuda gde smatra da može da nametne svoj uticaj i ujedno poremeti ili blokira interese Zapada. Važno je da SAD i Evropska unija to ozbiljno shvate, ali podjednako je bitno da lideri zemalja koje su izložene ruskom pritisku , uključujući Srbiju, tu pretnju njihovoj stabilnosti i napretku shvate ozbiljno.”

Džožef ističe da Rusija koristi ne samo svoje tradicionalne kulturne, verske i političke veze, već i svoje bezbednosne, finansijske i ekonomske odnose sa zemljama kao što je Srbija za nametanje svojih ciljeva u regionu. Moskva pri tom ne može da pomogne u rešavanju glavnih problema regiona i Srbije.

“Bilo bi vrlo kratkovido s bilo čije strane, čak i ekstremnih nacionalista, uverenje da Rusija ima odgovor na dva glavna izazova sa kojim se Srbija suočava, a to su – krhka ekonomija i pojava islamskog ekstremizma ne samo u regionu, već sve više na jugu Srbije.”

Srbija pre svega nije bogata energetskim izvorima i stoga ne može da oponaša ekonomski model Rusije, koji je gotovo isključivo baziran na rezervama u nafti i prirodnom gasu.

“Taj model sam po sebi nije racionalan, jer gotovo isključivo svodi ekonomiju na energetski sektor. To nije model pomoću koga bi Srbija mogla da reši svoja tekući ekomoski zastoj, a još manje postojeću nezaposlenost. Srbija je takođe suočena sa bezbenosnim problemom širenja islamskog ekstremizma ne samo u regionu, već sve više na jugu zemlje. Postavlja se pitanje da li taj problem može bolje da reši uspostavljanjem još tešnjih veza sa Rusijom ili pridruživanjem evroatlanskim institucijama.”

Argument na koji se Beograd često poziva, odnosno nastojanje da se ne kvare odnosi sa Moskvom, Džozef odbacuje kao površan.

“Svako razume emotivne veze između Srbiji i Rusije. Međutim, setimo se da postoje i druge države koje imaju slične istorijske veze, ali koje sprovode potpuno drugačiju politiku. Crna Gora je podjednako ponosna na svoje pravoslavno nasleđe, otvorila je vrata ruskim investicijama, ali je takođe ocenila da njena ekonomska i bezbednosna stabilnost leži na Zapadu. Srbija bi trebalo da učini isto. Ruski primarni interes na Balkanu nije prosperitet regiona već uvođenje podela i destabilizacija, pre svega u Bosni u Hercegovini, a ako je moguće, i na Kosovu.”

Džozef naziva predstojeću 2015. godinu potencijalno istorijskom za Srbiju.

“Premijer Aleksandar Vućič će 2015.-e dobiti priliku da Srbiju odlučno povede ka modernizaciji, prosperitetu, progresu i stabilnosti. Međutim, ukoliko propusti priliku i preuzimanje čelnog mesta u OEBS-u 1. januara, bude iskoristio za pomaganje Moskvi u vezi sa ukrajinskom krizom, situacija bi mogla da se preokrene. Ekonomija bi ponovo mogla da zastane, odnosi sa susednim i zapadnim zemljama bi mogli da se pogoršaju.”

Drugim rečima, dosadašnji napredak na putu ka evropskim integracijama mogao bi da bude doveden u pitanje, zaključio je Džozef.

XS
SM
MD
LG