Linkovi

Borba protiv diktatora u 21.veku


Demonstranti na moskovskom trgu Bolotnaja 10. decembra 2011 uzvikuju parole protiv Vladimira Putina.
Demonstranti na moskovskom trgu Bolotnaja 10. decembra 2011 uzvikuju parole protiv Vladimira Putina.

Današnji diktatori preuzimaju uspešne metode od samih aktivista kako bi se održali na vlasti.

Nikada nije bilo teže biti diktator – smatraju današnji analitičari. Suočeni sa ubrzanim rastom populacije, velikom nezaposlenošću medju mladima kada završe studije, i promenama u načinu dobijanja informacija, moderni autoritarni režimi sve više nailaze na otpor gradjana. Zauzvrat, kako prenosi Vivijen Čakarian, oni i sami koriste tehnike 21. veka da bi sačuvali vlast I održali status kvo.

U borbi izmedju represije i slobode u 21. veku, opozicioni pokreti se sve više okreću savremenoj tehnologiji i nenasilnim metodama.

Prema tome, dok je nekada cilj diktatora bio da spreče ljude da dodju do oružja, prema rečima Vilijama Dobsona, pisca i urednika magazina “Slejt”, njihov cilj danas je da se ljudi spreče da organizovano protestuju.

“Baš me briga šta mislite, samo mi je važno da ne učestvujete u politici. Nemojte da se angažujete”, objašnjava on logiku diktatora.

Dobson, autor knjige “Krivulja učenja diktatora”, govorio je na nedavnoj konferenciji u Vašingtonu o diktatorima i autoritarnim režimima.

Na panelu je učestvovao i Srdja Popović, jedan od osnivača i lidera pokreta Otpor koji je doprineo padu režima Slobodana Miloševića 2000.godine.

Popović kaže da postoje sličnosti izmedju protesta koje je predvodio u Srbiji, i onih koji su započeli krajem prošle godine u Rusiji posle spornih parlamentarnih izbora.

"Protest uglavnom predvode studenti i pripadnici srednje klase. Oslanjaju se na entuzijazam i humor, i primenjuju veoma kreativne i duhovite taktike. I zaprepašćujuće je kojom brzinom različite grupe, ne samo iz arapskog sveta već i zemalja kao što je Rusija, uče jedne od drugih, što je dostignuće nove tehnologije.”

Medjutim, savremeni autoritarni režimi takodje uče od aktivista. Kako ukazuje Mark Linč sa Univerziteta "Džordž Vašington", oni koriste neka od istih sredstava – internet, društvene medije, komunikaciju porukama na telefonima – da bi podrili opozicione pokrete.

"Ta konstantna razmena i uzvraćanje je, po meni, jedna od karakteristika cele prve decenije ovog veka – to kako aktivisti i režimi uče jedni od drugih, i kako uče na iskustvima različitih zemalja.”

Linč kaže da su režimi poput egipatskog, na primer, uspeli da pronadju načine da odbiju udarce opozicije i prilagode se novim okolnostima.

"Ako pogledate Egipat, da, novi mediji omogućavaju aktivistima da se organizuju i komuniciraju, kako bi širili svoju poruku na inovativne načine, ali istovremeno vojni režim koristi državnu televiziju da bi podstakao sektaške podele, ‘blatio’ demonstrante i oduzimao im legimitimitet, širio strah od haosa i nereda, što izaziva okretanje gradjana protiv revolucije.”

Linč dodaje da situacija u Siriji pokazuje da autoritarni režimi zaista imaju podršku, jer se značajan broj ljudi oseća duboko ugroženo zbog mogućnosti promene. Upravo u takvim situacijama, ističe on, nenasilne metode su od ključnog značaja kako bi se izbeglo krvoproliće.
XS
SM
MD
LG