Linkovi

"Čudesni Bokačo" - priče o ljubavi i humoru


Vitorio i Paolo Taviani
Vitorio i Paolo Taviani

Sada u svojim osamdesetim, braća Paolo i Vitorio Tavinai su inspiraciju za najnoviji film našla u jednom od blaga italijanske kulture.

Braća Paolo i Vitorio Taviani već pola veka zajedno snimaju filmove, medju kojima su Noć zvezda padalica, Padre Padrone, Dobro jutro Vavilone.

Paolo Taviani u Njujorku je prisustvovao premijeri filma “Čudesni Bokačo” – najnovijeg ostvarenja koje je radio u saradnji sa svojim bratom, Vitoriom. Film je zasnovan na Dekameronu – zbirci novela Djovanija Bokača iz 14. veka, čija se radnja odvija za vreme crne kuge u Evropi. Film započinje prizorima smrti zbog epidemije .

“Sedam mladih žena zaključje da im je svega dosta, ne žele da više provode vreme u Firenci prebrojavajući mrtve svakog dana. Zato odlučuju da odu van grada, na svež vazduh, otvoreni prostor, u jednu seosku vilu… Žene su te koje rešavaju da pričaju price, koje u umetnosti pronalaze instrument opstanka.”

Mladi ljudi – jer u grupi su i trojica mladića – provode vreme pričajući priče, pretežno ljubavne, ponekad erotske prirode, ponekad tragične – da bi pobegli od blizine smrti. Taviani kaže da su njegov brat i on tu videli paralelu sa današnjim dogadjajima.

“Pogledajte fenomen Islamske države, užase koji se dešavaju u Africi, Vitorio I ja smo se pogledali I rekli – ovo je kao kuga, osećamo se kao da smo okruženi kugom.”

Braća Taviani bave se filmom više od 50 godina a osvojili su Zlatnu palmu u Kanu za ostvarenja Padre Padrone 1977. i Noć zvezda padalica – 1982. Njihova drama iz 2012. – Cezar mora da umre – čija se radnja odvija u zatvoru gde zatvorenici pripremaju izvodjenje Šekspirovog Julija Cezara – odnela je glavnu nagradu – Zlatnog medveda na Berlinskom filmskom festivalu.

“Neki su nas pitali zašto smo posle filma Cezar mora da umre, snimili Čudesnog Bokača – dva ostvarenja naizgled tako različita. Mejdutim, za nas su oni zapravo vrlo slični jer su nastali iz istog osećanja. U zatvoru, ti ljudi, zatvorenici su puni patnje I bola od kojih mogu da, za neko vreme, pobegnu kroz umetnost, kroz Šekpira.”

Prve kritike Čudesnog Bokača su bile pretežno oštre, opisujući film kao neupečatljiv i suviše “ispeglan”. Paolo Taviani, medjutim, kaže da su kroz kameru Čudesnog Bokača, on i njegov brat ponovo doživeli svoju rodnu Toskanu kao da je prvi put vide. Kaže da bi voleo da misli da bi Bokačo, da je mogao da ga vidi, odobrio njihov film.

XS
SM
MD
LG