Zbog toga što se evropske institucije nisu mogle dogovoriti oko toga kako pokriti rupe u ovogodišnjem budžetu, propao je zakonski rok i za dogovor o budžetu za narednu godinu - nesiplećene obaveze stoje, medju njima i pomoć radnicima koji su ostali bez posla, a kada se krajem mjeseca u Briselu okupe šefovi država ili vlada, na razgovor o dugoročnom finansiranju, mogli bi, kako sada stvari stoje, konstatovati - EU je bankrotirala.
U Evropskoj komisiji, parlamentu i vijeću, svi za sebe misle da su u pravu - prvi su predložili budžet za koji misle da je realan, drugi su ga skresali a treći dodali svote kakve ministri finansija nisu mogli da provare - a govorimo o stotinama milijardi, koje jedni nemaju a drugi smatraju da ih treba po svaku cijenu naći jer, kresanjem budžeta, bez finansiranja ostaju oblasti koje bi trebale Uniju izvući iz krize, kao što je razvoj i istraživanje, o kulturi i obrazovanju ne treba ni pričati, jer su prvi skresani sa troškova.
Medjutim, pogled naprijed nije bio moguć bez okretanja nazad - a tamo, u ovogodišnjem budžetu Unije, stoji rupa od oko 9 milijardi eura - od plata zaposlenima u evropskim institucijama, do strukturnih fondova za države članice.
Najviše varnica u pregovorima je bilo izmedju parlamenta i vijeća, tačnije tri države-članice: Velike Britanije, Holandije i Švedske koje su tražile drastično rezanje, protiv čega je parlament, čija se riječ po Lisabonskom sporazumu, mora uvažiti. Posljedica - ništa nije dogovoreno, tako da će naredni samit, zakazan za kraj mjeseca, samo sa temom budžeta, vjerovatno proteći bez rezultata. Sve liči na bankrot.
"Komisija zbog ovoga duboko žali, i nemojte misliti da žalimo zbog institucija, žalimo u ime evropskih malih i srednjih preduzeća, gradova i regiona, studenata, naučnika, jer svi oni očekuju evropske fondove, posebno u ovo vrijeme krize", poručio je portparol Evropske komisije Patricio Fiorili.
Riječ je o 9 milijardi eura koje nedostaju u evropskoj kasi za ovu godinu - ne pitajte ovog izvještača gdje su pare otišle, ali sada je činjenica da ih, izmedju ostalog, nema ni za hiljade radnika širom Evrope koji su ostali bez posla - medju njima su i radnici koje je otpustila Nokia u Finskoj i Rumuniji, radnici nekadašnjeg proizvodjača automobila Saab iz Švedske, italijanski i španski radnici i tako redom.
Svi oni će sada ostati bez podrške evropskog fonda, a ukoliko se kriza nastavi, niko više ko ostane bez posla u Uniji neće moći računati na bilo kakvu pomoć Brisela. Kada su države u pitanju, tu je situacija gotovo dramatična - novac koji nemaju davale su na projekte čije pokrivanje je obećala Unija - obećala, ALI...
"Istog dana kada su ministri finansija razgovarali o pomoći Grčkoj, isti ministri su rekli - Oh, Grčka je već platila 500 miliona eura, mi im to dugujemo i treba da im nadoknadimo, ali, vidjećemo, možda im vratimo pare naredne godine, vidjećemo...", navodi predsjedavajući Komiteta za budžet Evropskog aprlamenta, Alen Lamasur.
A tu nije riječ samo o Grčkoj - već i o Španiji i Italiji i ostalima koji su, i pored teškoća, platili svoje obaveze, uzaludno čekajući da Brisel isto učini.
I šta sada? Već danas Evropska komisija radi na novom prijedlogu budžeta, koji bi trebalo biti dovršen do kraja godine i trebao biti po mjeri svih - već sada to zvuči kao nemoguća misija, u situaciji kada od obećanog izlaska iz krize nema ništa, sa njim nema ni novca, a prve žrtve će, po običaju, biti oni koji su za tu situaciju ponajmanje krivi.
U Evropskoj komisiji, parlamentu i vijeću, svi za sebe misle da su u pravu - prvi su predložili budžet za koji misle da je realan, drugi su ga skresali a treći dodali svote kakve ministri finansija nisu mogli da provare - a govorimo o stotinama milijardi, koje jedni nemaju a drugi smatraju da ih treba po svaku cijenu naći jer, kresanjem budžeta, bez finansiranja ostaju oblasti koje bi trebale Uniju izvući iz krize, kao što je razvoj i istraživanje, o kulturi i obrazovanju ne treba ni pričati, jer su prvi skresani sa troškova.
Medjutim, pogled naprijed nije bio moguć bez okretanja nazad - a tamo, u ovogodišnjem budžetu Unije, stoji rupa od oko 9 milijardi eura - od plata zaposlenima u evropskim institucijama, do strukturnih fondova za države članice.
Najviše varnica u pregovorima je bilo izmedju parlamenta i vijeća, tačnije tri države-članice: Velike Britanije, Holandije i Švedske koje su tražile drastično rezanje, protiv čega je parlament, čija se riječ po Lisabonskom sporazumu, mora uvažiti. Posljedica - ništa nije dogovoreno, tako da će naredni samit, zakazan za kraj mjeseca, samo sa temom budžeta, vjerovatno proteći bez rezultata. Sve liči na bankrot.
"Komisija zbog ovoga duboko žali, i nemojte misliti da žalimo zbog institucija, žalimo u ime evropskih malih i srednjih preduzeća, gradova i regiona, studenata, naučnika, jer svi oni očekuju evropske fondove, posebno u ovo vrijeme krize", poručio je portparol Evropske komisije Patricio Fiorili.
Riječ je o 9 milijardi eura koje nedostaju u evropskoj kasi za ovu godinu - ne pitajte ovog izvještača gdje su pare otišle, ali sada je činjenica da ih, izmedju ostalog, nema ni za hiljade radnika širom Evrope koji su ostali bez posla - medju njima su i radnici koje je otpustila Nokia u Finskoj i Rumuniji, radnici nekadašnjeg proizvodjača automobila Saab iz Švedske, italijanski i španski radnici i tako redom.
Svi oni će sada ostati bez podrške evropskog fonda, a ukoliko se kriza nastavi, niko više ko ostane bez posla u Uniji neće moći računati na bilo kakvu pomoć Brisela. Kada su države u pitanju, tu je situacija gotovo dramatična - novac koji nemaju davale su na projekte čije pokrivanje je obećala Unija - obećala, ALI...
"Istog dana kada su ministri finansija razgovarali o pomoći Grčkoj, isti ministri su rekli - Oh, Grčka je već platila 500 miliona eura, mi im to dugujemo i treba da im nadoknadimo, ali, vidjećemo, možda im vratimo pare naredne godine, vidjećemo...", navodi predsjedavajući Komiteta za budžet Evropskog aprlamenta, Alen Lamasur.
A tu nije riječ samo o Grčkoj - već i o Španiji i Italiji i ostalima koji su, i pored teškoća, platili svoje obaveze, uzaludno čekajući da Brisel isto učini.
I šta sada? Već danas Evropska komisija radi na novom prijedlogu budžeta, koji bi trebalo biti dovršen do kraja godine i trebao biti po mjeri svih - već sada to zvuči kao nemoguća misija, u situaciji kada od obećanog izlaska iz krize nema ništa, sa njim nema ni novca, a prve žrtve će, po običaju, biti oni koji su za tu situaciju ponajmanje krivi.