Linkovi

Borba za opstanak malih američkih farmi


Kozji sir sa "Čeri Glen" farme u Bojdsu u Merilendu.
Kozji sir sa "Čeri Glen" farme u Bojdsu u Merilendu.

Dok se sve više potrošača okreće organskoj i lokalno proizvedenoj hrani, i pored velike potražnje, mnoge male farme teško preživljavaju pored velikih korporativnih poljoprivrednih biznisa.

Američki potrošači sve više obraćaju pažnju na to kakvu hranu jedu i željni su znanja o tome odakle njihova hrana dolazi, šta je u njoj i kakve su zdravstvene koristi od nje. To je trend koji se od obrađene, industrijske hrane okreće organskoj hrani, koja je proizvedena na održiv način i lokalno. Rezultat toga je sve veći broj malih, porodičnih farmi koje proizvode takvu hranu. Ipak, i pored velike potražnje, mnoge male farme teško preživljavaju pored velikih korporativnih poljoprivrednih biznisa.

Vejn Kalen uzgaja koze za takmičenje na 24 hektara svoje farme "Čeri Glen" u Bojdsu u državi Merilend, nadomak Vašingtona.

Godinama je imao zalihe kozjeg mleka od svog krda. Zapravo, imao je toliko mleka da nije znao šta da radi sa toliko količinom, a onda mu je neko predložio da počne da pravi kozji sir.

“Neko nam je to pomenuo da bi lako mogli da pravimo kozji sir, a i postojalo je dobro tržište za to. Takođe su rekli da bismo mogli da zaradimo hiljadu dolara po kozi godišnje, tako da smo odlučili da to i uradimo”, kaže Kalen.

Kako bi iskoristio veliku potrebu na tržištu za lokalno proizvedenu hranu, Kalen je uložio pola miliona dolara u izgradnju plantaže za pravljenje sira. Nakon osam godina, on proizbodi 68 kilograma 7 različitih vrsta kozjeg sira dnevno.

Međutim i pored toga što je sir sa farme Čeri Glen nagrađivan i što se prodaje u više od 50 prodavnica i restorana oko Vašingtona, Kalen još nije profitirao od ovog biznisa.

“Postoji ogromna konkurencija. Teško je obrazovati prodavnice i kupce sira. Teško je obrazovati javnost”.

Stručnjaci za poljoprivredu kažu da Kalen nije jedini koji je suočen sa ovim problemom. Prema podacima američkog Sekretarijata za poljoprivredu, u Sjedinjenim Državama je 1935. godine bilo 6,8 miliona farmi. Današnji farmeri proizvode više hrane nego ikada na oko 2 miliona velikih, mehanizovanih farmi. Sara Hekni iz Nacionalne koalicije za održivu poljoprivredu, kaže da tržište za distribuciju hrane više nije pogodno za male porodične farmere.

“Velikim kompanijama za proizvodnju je lakše da imaju pristup distribuciji. Oni mogu da sklope povoljan ugovor sa lancima samoposluga i da im ponude jako niske cene. To je problem za manje proizvođače, oni nemaju te beneficije”.

Nepoljuljanog samopozdanja, Kalen stalno traži načine da smanji troškove i napravi profit, i da uz to njegov biznis preživi.

Kada je sagradio plantažu za pravljenje sira, račun za struju je iznosio između 500 i tri i po hiljade dolara, tako da je instalirao solarne panele od kojih se sada napaja energijom cela firma.

“Struja od fosilnih goriva je skupa i crpi resurse. To potkopava i uništava zemljište”.

Kalen takođe ima ideje kako da proda više sira i da se probije na nova tržišta.

“Da bi prodali više, morate da imate neke dodatne vrste. A moramo i da imamo jak marketinški tim”.

Kao borac za male porodične farme, njegov cilj je da mu posao postane profitabilan u narednih nekoliko godina. Tako bi jednog dana, ukoliko to sami izaberu, i njegova deca i unuci mogli da uživaju u zemljoradnji, koju je on toliko zavoleo.
XS
SM
MD
LG