Linkovi

Aktivisti: Veća miminalna zarada - i dalje nedovoljna


Radnici sa niskim primanjima u protestu na Kapitol Hilu pozivaju Kongres da poveća minimalnu nadnicu (april 2014.)
Radnici sa niskim primanjima u protestu na Kapitol Hilu pozivaju Kongres da poveća minimalnu nadnicu (april 2014.)

Prema zakonu koji je donet u januaru 2014. vrednost minimalne zarade u američkoj prestonici biće 11 i po dolara, ali tek 2016. godine.

Širom Sjedinjenih Država traje debata o povećanju minimalne zarade. Federalna vlada nalaže poslodavcima da plaćaju radnike najmanje 7 dolara i 25 centi na sat. Neke države i gradovi zahtevaju više od toga.

Prema zakonu koji je donet u januaru 2014. vrednost minimalne zarade u američkoj prestonici biće 11 i po dolara, ali tek 2016. godine. Prvo podizanje minimalnih plata sa 8 dolara i 25 centi na 9 i po dolara sprovedeno je 1. jula prošle godine, a ove nedelje je vrednost skočila na 10 i po dolara.

Krajnje povećanje, na 11 i po dolara stupiće na snagu 1. jula 2016. godine, posle čega će minimalna zarada rasti u skladu sa inflacijom. Da li su radnici sa minimalnom zaradom u Vašingtonu osetili pozitivne promene godinu dana posle prvog podizanja plata?

Rene Peterson radi kao pomoćnica nastavnika, i prima minimalnu platu već 10 godina. Tokom prošle godine, njena plata je skočila za više od dolara na sat.

“Kada imate striktni budžet, sve morate da radite po tom budžetu, pa čak iako dobijete neki cent više”.

Paterson kaže da plan njenih troškova i dalje ne dozvoljava opuštanje. Ona dobija pomoć za stanovanje od države, nema kreditnu karticu i većinu kupovine obavlja u prodavnicama u kojima sve košta jedan dolar. To uključuje i 10 dolara mesečno, koje odvaja da bi platila dekoracije za predstojeće praznike.

“Da biste mogli da priuštite da živite u ovom gradu, i da imate pristojan životni standard, pristojan stan, morate da zarađujete najmanje 15 dolara na sat u DC-u”.

Džeremaja Loueri, aktivista vašingtonske kampanje “Fight for 15” odnosno Bori se za 15, svake srede stoji na prepunoj stanici metroa i pokušava da regrutuje još aktivista za, kako on to naziva, plate za život.

“Pokušavamo da povećamo moć radnika i zato smo ovde. Pokušavamo da privučemo radnike da se priključe našoj kampanji. Zovemo ih na sastanke, na roštilje, kako bi imali više uticaja u kampanji, da bi ona bila predvođena radnicima”.

Njegov trud predstavlja maleni deo mnogo većih nacionalnih protesta za povećanje minimalne zarade na 15 dolara na sat.

U poslednje dve godine, stotine hiljada uglavnom zaposlenih u restoranima brze hrane širom zemlje izašli su na ulice zahtevajući veći minimalac, plaćeno bolovanje i prava koje uživaju članovi sindikata. Ekonomisti, međutim drugačije gledaju na povećanje minimalne plate.

Konzervativni politički analitičar, Brajan Vilijams smatra da to ima daleko više negativnih posledica nego pozitivnih, i kao primer navodi automatizovane kase.

“Ako nekoga plaćate više nego što vredi i pojavi se preduzetnik koji vam proda neku vrstu robota ili aplikaciju koja može da obavlja taj isti posao, onda će poslodavci doneti ekonomsku odluku i potpuno će eliminisati to radno mesto”.

Dejvid Kuper iz Instituta za ekonomsku politiku s druge strane kaže da to nije bio slučaj u Vašingtonu.

“Kada podignete minimalnu zaradu, smanjujete promet radnika, jer oni duže ostaju na tom poslu. To vodi ka manjim troškovima za poslovnu regrutaciju, obuku i zapošljavanje radnika. To takođe podstiče veću produktivnost”.

Tri grada su usvojila zakon kojim se minimalna zarada podiže na 15 dolara na sat. Vašington će to pitanje staviti na referendum iduće godine.

Do tada, Rene Peterson planira da nastavi da radi što je radila i do sada.

“Mnogo nas želi više, da imamo više, ali ja sam zadovoljna onim što imam i znam da ću u dogledno vreme dobiti sve što želim”.

XS
SM
MD
LG