Linkovi

SAD: Obeležavanje afroameričke istorije


Februar je Mesec afroameričke istorije u Sjedinjenim Državama, period kada se odaje pošta ljudima i dogadjajima koji su uobličili istorijat Afroamerikanaca.

Jedan od tih dogadjaja je bila i Proklamacija o emancipaciji, koju je predsednik Abraham Linkoln potpisao pre 150 godina. Njome je započet proces oslobodjenja, kako se procenjuje, 4 miliona robova. Nakon toga 13-tim amandmanom na američki ustav ukinuto je ropstvo širom Sjedinjenih Država. Kako izveštava novinar Glasa Amerike mnogi oslobodjeni robovi su nakon toga došli u Vašington u potrazi za boljim životom.

Arlingtonsko nacionalno groblje se nalazi nadomak Vašingtona. Pre nego što je postalo najprestižnije vojno groblje u Americi, tu se nalazila uspešna zajednica robova i potom bivših robova.

„Ovo je moj čukundeda Čarls Sifaks, dok moj deda sedi u njegovom krilu.“

Za Krega Sifaksa ovi rekonstruisani domovi robova u takozvanoj Arlingtonskoj kući imaju specijalno značenje. On je radio na svom porodičnom istorijatu.

Priča Sifaks porodice pruža osećaj osnaženja. Ona će vam pokazati da, bez obzira koliko mislite da ste nisko, još uvek možete da se vinete do vrha sopstvenog potencijala.“

Kreg je proveo 15 godina tragajući za svojim precima. On je otkrio da su Sifaksovi bili uticajna porodica robova u Arlingtonu i da je Čarlsov vlasnik bio prvi predsednik, Džordž Vašington. On je živeo u Vašingtonovom domu Maunt Vernon i bio jedan od 57 robova koji su se preselili u kuću u Arlingtonu sa Vašingtonovim usvojenim unukom.

„Svaki put kada istražujem pojedine aspekte Sifaks porodice, pronalazim sve uzbudljivije stvari koje podstiču moj interes da segnem dalje u tom nastojanju.“

1863. hiljade novooslobodjenih robova došle su u Vašington. Vlada je odredila zemljište u Arlingtonu u Virdžiniji pod nazivom Fridmenovo selo kao logor za bivše robove. Metju Penrod je Rejndžer u Službi za nacionalne parkove. On kaže da su desetine hiljada bivših robova živele u Fridmenovom selu blizu 40 godina u stotinjak drvenih kuća. Ta zajednica imala je škole, crkve, bolnice i sirotište.

„Bilo je to mesto gde su ljudi mogli da nadju posao. Zapravo mnogi muškarci i žene takodje su pronalazili prilično dobro plaćene poslove radeći za armiju. To je trebalo da bude tranzitno mesto za ljude – neka vrsta stanice na putu ka životu slobodnih gradjana.“

Kreg Sifaks dodaje da je njegov predak, Čarls, postao lider u Frimenovom selu.

„Članovi porodice Sifaks su mogli da čitaju i pišu. Stoga su slobodno, bez naplaćivanja učili ljude kako da čitaju i pišu, jer su znali da je to put ka uspehu ovde u Americi.“

Sifaks radi na dokumentarnom filmu o svojoj porodici i novom istrorijskom muzeju odmah pored Arlingtonskog groblja. Talmadž Vilijams je lider tog projekta.

„Istorija koja se ne prenosi s kolena na koleno mogla bi da se ponovi, a to ne želimo. Ne treba nam više ropstvo.“

Neki bivši robovi su sahranjeni na Arlingtonskom groblju. Mnogi ukazuju da bi oni trebalo da budu isto toliko deo istorije kao i pali vojnici koji su ovde sahranjeni.
XS
SM
MD
LG