Ako to su se finansijska tržišta i krupni capital I oporavili to sigurno nije slučaj sa milionima Evropljana koji i danas žive ispod granice siromasstva.
Zvanični podaci pokazuju da je više od 80 miliona Evropljana danas i zvanično siromašno. Riječ je o podacima koje treba osvježiti, jer, očito, finansijska kriza, izazvana padom tržišta, još nema namjeru da napusti evropski proctor. Prema posljednjim podacima više od pola mladih Grka je bez posla, Španija ne pamti kada je imala tako visoku stopu nezaposlenosti, a iz Brisela uporno poručuju - štedite, štedite više...
Isti ovi podaci, kojima treba dodati nove nevesele cifre, ukazuju da gotovo 20 miliona djece u EU živi u bjedi. Istini na volju, treba reći da ta situacija nije bila bez odjeka u centru evropskih institucija. Još od prije par godina tu nastoje ukazati na sve veći problem, nazivajući godine borbom protiv siromaštva i socijalne isključenosti, ali, za sada, dometi su mali ili nikakvi.
Andrea Rač Baranjin jedina u četveročlanoj porodici u Madjarskoj radi i uspijeva donijeti nešto novca u domachinstvo:
"Borimo se da skrpimo kraj sa krajem. Možemo da uštedimo da ne kupujemo odjeću, a povrće sami uzgajamo," kaže Andrea.
Marijana Pogosjan, koja je rodjena u Jermeniji, živi u Španiji sa suprugom i sinom. Dio su imigracije koja je, u potrazi za boljim životom, došla u Evropsku uniju, ali je tu naišla na brdo problema:
"Teškoće, samo teškoće. Na početku, tu je problem jezika, zbog toga se osjećaš beskorisno I, uz to, ne znaš baš nikoga. Došao si u Španiju - to jeste dobro ali ne možeš tek tako doći i reći - ja sam tu," ističe Marijana.
Natali Deblir u Belgiji radi kao čistačica. Prije toga, a nakon razvoda, našla se u situaciji da nema nikakva primanja, isključena iz društva, postidjena vlastitom situacijom:
"Siromaštvo je sramotno. Posramljen si jer si siromašan, jer si sam. Medjutim, činjenica da radiš, daje ti želju za životom, volju da ideš dalje,” kaže Natali.
Siromaštvo nije doživotna kazna. Moguće je u životu vratiti motive i želju. U tom svjetlu, Brisel se ne može optužiti baš za sva zla u kojima su se našli brojni Evropljani. Aktivirani su fondovi, programi obuke, preobuke, obrazovanja starije populacije, koji, poput Grundviga i sličnih programa Evropske komisije za učenje, razmjenu znanja, socijalno uključenje, sa svotom od preko milijardu eura nude priliku onima koji imaju nešto reći ili koji imaju snage da se otrgnu iz stanja koje nema efekte samo na džep, već, još snažnije, na stanje duha populacije koja, na žalost, sve više raste i koja je žrtva tudjih finansijskih i političkih igara.
Zvanični podaci pokazuju da je više od 80 miliona Evropljana danas i zvanično siromašno. Riječ je o podacima koje treba osvježiti, jer, očito, finansijska kriza, izazvana padom tržišta, još nema namjeru da napusti evropski proctor. Prema posljednjim podacima više od pola mladih Grka je bez posla, Španija ne pamti kada je imala tako visoku stopu nezaposlenosti, a iz Brisela uporno poručuju - štedite, štedite više...
Isti ovi podaci, kojima treba dodati nove nevesele cifre, ukazuju da gotovo 20 miliona djece u EU živi u bjedi. Istini na volju, treba reći da ta situacija nije bila bez odjeka u centru evropskih institucija. Još od prije par godina tu nastoje ukazati na sve veći problem, nazivajući godine borbom protiv siromaštva i socijalne isključenosti, ali, za sada, dometi su mali ili nikakvi.
Andrea Rač Baranjin jedina u četveročlanoj porodici u Madjarskoj radi i uspijeva donijeti nešto novca u domachinstvo:
"Borimo se da skrpimo kraj sa krajem. Možemo da uštedimo da ne kupujemo odjeću, a povrće sami uzgajamo," kaže Andrea.
Marijana Pogosjan, koja je rodjena u Jermeniji, živi u Španiji sa suprugom i sinom. Dio su imigracije koja je, u potrazi za boljim životom, došla u Evropsku uniju, ali je tu naišla na brdo problema:
"Teškoće, samo teškoće. Na početku, tu je problem jezika, zbog toga se osjećaš beskorisno I, uz to, ne znaš baš nikoga. Došao si u Španiju - to jeste dobro ali ne možeš tek tako doći i reći - ja sam tu," ističe Marijana.
Natali Deblir u Belgiji radi kao čistačica. Prije toga, a nakon razvoda, našla se u situaciji da nema nikakva primanja, isključena iz društva, postidjena vlastitom situacijom:
"Siromaštvo je sramotno. Posramljen si jer si siromašan, jer si sam. Medjutim, činjenica da radiš, daje ti želju za životom, volju da ideš dalje,” kaže Natali.
Siromaštvo nije doživotna kazna. Moguće je u životu vratiti motive i želju. U tom svjetlu, Brisel se ne može optužiti baš za sva zla u kojima su se našli brojni Evropljani. Aktivirani su fondovi, programi obuke, preobuke, obrazovanja starije populacije, koji, poput Grundviga i sličnih programa Evropske komisije za učenje, razmjenu znanja, socijalno uključenje, sa svotom od preko milijardu eura nude priliku onima koji imaju nešto reći ili koji imaju snage da se otrgnu iz stanja koje nema efekte samo na džep, već, još snažnije, na stanje duha populacije koja, na žalost, sve više raste i koja je žrtva tudjih finansijskih i političkih igara.
