Kakav bi mogao da bude dalji razvoj dogadjaja u Siriji ukoliko vlada predsednika Bašara Al Asada pobedi ili bude poražena u sadašnjem konfliktu. Glas Amerike je o tome razgovarao sa voditeljem televizijske emisjije “Hronika Bele kuće”, Luelinom Kingom.
King: “Dugoročnije gledano ne verujem da Bašar Al Asad može da pobedi, u svetlu dosadašnjih zlodela i krvoprolića, ali je veoma teško predvideti posledice, ako druga, odnosno pobunjenička strana pobedi. Naime, ne zna se ko je u rukovodstvu pobunjenika, a njihov program i ciljevi nisu jasni, osim svrgavanja Asada. Kao rezultat odlaska Asada, moglo bi da dodje do raspada Sirije i stvaranja entiteta zasnovanih uglavnom na versko-etničkoj pripadnosti, kao što su Alaviti, koje bi najverovatnije predvodio Asad, ili Kurdi, koje bi predvodila Kurdska radnička partija. Druge verske i etničke denominacije bi se ili priključile susednim državama ili bi osnovale svoje entitete, a svi bi one u suštini bili islamističke oranizacije, što će stvoriti velike strateške probleme za Zapad i SAD.”
Glas Amerike: Kakve su mogućnosti medjunarodne vojne intervencije?
King: “Svakim danom se ta mogućnost sve više povećava, sa intenziviranjem krvoprolića i broja ubijenih, tako da će se interni pritisci u demokratskim zemljama povećavati, a time i pozivi za vojnu intervenciju. Medjutim, kakvu bi akciju trebalo preduzeti, to je pitanje na koje je teško dati neki odredjeni odgovor. Medjunarodna zajednica je već preduzela humanitarnu akciju, kao i akciju pružanja pomoći opozicionim snagama u opremi i oružju, ali izbegava direktnu vojnu akciju. Regionalna situacija je veoma napeta. Imate pitanje izbeglica u Siriji i susednim zemljama, zatim interese i aspiracije Irana, Turske, Saudijske Arabije i Katara. Tako složena situacija izaziva neodlučnost vodećih zemalja zbog bojazni od stvaranja totalnog regionalnog košmara.”
Glas Amerike: Kakve bi mere u ovom momentu mogle da preduzmu SAD?
King: “Neodlučnost i nedostatak akcije u sirijskom konfliktu su direktan rezultat ranijeg iskustva Vašingtona u Avganistanu i Iraku.To se već osetilo u Libiji gde SAD nisu želele da preuzmu vodeću ulogu, mada su pružile znatnu i raznoliku, ali indirektnu pomoć tamošnjim pobunjenicima. Pored toga, uočava se da je naša obaveštajna aktivnost na terenu neadekvatna i da se sve više oslanjamo na elektornske obaveštajne metode, kao i na Izrael, a elektronskim izveštajima nedostaju analiza i razumevanje siutuacije na terenu.”
King: “Dugoročnije gledano ne verujem da Bašar Al Asad može da pobedi, u svetlu dosadašnjih zlodela i krvoprolića, ali je veoma teško predvideti posledice, ako druga, odnosno pobunjenička strana pobedi. Naime, ne zna se ko je u rukovodstvu pobunjenika, a njihov program i ciljevi nisu jasni, osim svrgavanja Asada. Kao rezultat odlaska Asada, moglo bi da dodje do raspada Sirije i stvaranja entiteta zasnovanih uglavnom na versko-etničkoj pripadnosti, kao što su Alaviti, koje bi najverovatnije predvodio Asad, ili Kurdi, koje bi predvodila Kurdska radnička partija. Druge verske i etničke denominacije bi se ili priključile susednim državama ili bi osnovale svoje entitete, a svi bi one u suštini bili islamističke oranizacije, što će stvoriti velike strateške probleme za Zapad i SAD.”
Glas Amerike: Kakve su mogućnosti medjunarodne vojne intervencije?
King: “Svakim danom se ta mogućnost sve više povećava, sa intenziviranjem krvoprolića i broja ubijenih, tako da će se interni pritisci u demokratskim zemljama povećavati, a time i pozivi za vojnu intervenciju. Medjutim, kakvu bi akciju trebalo preduzeti, to je pitanje na koje je teško dati neki odredjeni odgovor. Medjunarodna zajednica je već preduzela humanitarnu akciju, kao i akciju pružanja pomoći opozicionim snagama u opremi i oružju, ali izbegava direktnu vojnu akciju. Regionalna situacija je veoma napeta. Imate pitanje izbeglica u Siriji i susednim zemljama, zatim interese i aspiracije Irana, Turske, Saudijske Arabije i Katara. Tako složena situacija izaziva neodlučnost vodećih zemalja zbog bojazni od stvaranja totalnog regionalnog košmara.”
Glas Amerike: Kakve bi mere u ovom momentu mogle da preduzmu SAD?
King: “Neodlučnost i nedostatak akcije u sirijskom konfliktu su direktan rezultat ranijeg iskustva Vašingtona u Avganistanu i Iraku.To se već osetilo u Libiji gde SAD nisu želele da preuzmu vodeću ulogu, mada su pružile znatnu i raznoliku, ali indirektnu pomoć tamošnjim pobunjenicima. Pored toga, uočava se da je naša obaveštajna aktivnost na terenu neadekvatna i da se sve više oslanjamo na elektornske obaveštajne metode, kao i na Izrael, a elektronskim izveštajima nedostaju analiza i razumevanje siutuacije na terenu.”