Linkovi

Vujović: Neophodna sveobuhvatna štednja


Konsultant u Svetskoj banci Dušan Vujović
Konsultant u Svetskoj banci Dušan Vujović

Štednja ima najmanje četiri aspekta koja su bitna za Srbiju, kaže za Glas Amerike konsultant u Svetskoj banci Dušan Vujović

Neophodnost štednje i nastavak programa Međunarodnog monetarnog fonda, sve više su u središtu pažnje i u Srbiji. Očekuje se da se predložene mere fokusiraju pre svega na ograničavanje plata i penzija. Time se u kratkoročnom smislu smanjuje deficit, ali dugoročno posmatrano, takve mere nisu ni socijalno ni ekonomski održive, ako ih ne prati štednja koja se zasniva na dubokim strukturalnim reformama. Glas Amerike razgovarao je o tome sa konsultantom u Svetskoj banci i projektu USAID BEP, Dušanom Vujovićem.

Vujović: “Rekao bih da štednja ima najmanje četiri aspekta koja su za nas bitna. Često se oni brkaju i često se pod štednjom misli samo na stezanje kaiša, a štednja je ustvari koncept koji ima svoju mikroekonomsku stranu, odnosno uštedu troškova: treba štedeti energiju, materijale, treba štedeti sve. Kada se štedi, smanjuje se uvoz, a kada se smanjuje uvoz, poboljšava se spoljni bilans, a istovremeno i bilans države. Štedimo na toalet papiru, a bacamo novac na nepotrebnu opremu, pogrešno gazdujemo državnom imovinom, itd. Drugi način štednje je promena organizacije. Naša država izgleda kao spoj bivše socijalističke i neke nedograđene demokratske države, sa stotinu službi koje nema niko u svetu. Posle deset godina, sve to treba objediniti, onima koji su uspešni treba omogućiti da ostanu, a oni koji nisu treba da idu. Kada se to objedini, treba objediniti sve funkcije države; drugim rečima, u jednoj instituciji treba da se objedine kapitalna funkcija sa tekućim budžetom. Ministarstvo finansija treba da bude glavno mesto za donošenje odluka o kapitalnim investicijama, a ne Ministarstvo ekonomije ili Ministarstvo infrastrukture. Ta ministarstva određuju tehničku stranu, ali Ministarstvo finansija treba da upravlja novcem. I konačno, četvrti aspekt štednje se odvija preko politike. Država svojom politikom utiče na ponašanje ljudi, na ponašanje firmi. Svuda u svetu država svojom politikom oporezivanja profita, dohotka od kamata i oporezivanja svih drugih stvari, utiče na to da li ljudi štede ili troše. Kod nas su ljudi očigledno motivisani da troše, a ne da štede.”

Glas Amerike: Koji su uslovi za aktivnije delovanje u privredi?

Vujović: “Sadašnja kriza je na površinu ponovo izbacila i ponovo legitimisala takozvanu industrijsku politiku države. To je bila loša reč dvadeset-trideset godina, dok je neolibaralni koncept bio vodeći u svetu. Danas se ponovo legitimisala industrijska politika. Amerika, Francuska, Engleska i druge države, uključujući Japan - koji je to uvek imao - ponovo se vraćaju industrijskoj politici da podrže one industrijske gigante, da podrže onu reorganizaciju koja je neophodna da bi se izašlo iz krize i da bi se podstakao rast. Srbija takođe to treba da radi, ali takođe mora da vodi računa o tome da ima ograničena sredstava, ograničena budžetska sredstva i ograničeni manevarski prostor. U sprovođenju te politike ona mora da podržava ono sto je efikasno, a ne firme koje nemaju šansu da se oporave i da se ne igra i ne kocka sa sektorima u kojima nije postignut uspeh. Sve zemlje u svetu pokazuju da može mnogo da se uradi; niko nije uspeo bez industrijske politike, ali postoji veoma mnogo zemalja koje su straćile ogroman novac – bez rezultata. U Srbiji velika sredstva, 3 odsto državnog proizvoda, odlazi na takozvanu državnu pomoć, a to je pet puta više od proseka Evrope u toj oblasti, mada nije jasno da li se ta sredstva koriste efikasno ili ne. Da pomenem samo neke stvari – subvencije u poljoprivredi, subvencije za otvaranje novih radnih mesta, subvencije za kamate i razna druga davanja. Neke od tih mera su pozitivne, ali moraju da budu ispravno odmerene i, najvažnije od svega, mora da se prati njihov efekat. Znači, moraju da se prate performanse, moramo da znamo da ulažući u poljoprivredu, dajemo malim proizvođačima i dajemo da bismo popravili određene tržišne slabosti i da očekujemo rezultate u povećanju proizvodnje, normalizaciji cena na tržištu, poboljšanju uslova za privređivanje i - najvažnije od svega – da očekujemo niske cene i kvalitetne proizvode za naše potrošače.”
XS
SM
MD
LG