Linkovi

Ženska platforma: Promene Ustava ne moraju biti male, Srbiji treba Ustav za XXI vek


Srbija na putu evrointegracija mora da uskladi svoj Ustav sa predstojećim članstvom u Evropskoj uniji, ali nas niko ne tera da Ustav menjamo samo u tim tačkama. Treba iskoristiti priliku i doneti ustav za XXI vek, poručile su učesnice Dijaloga o Ustavu koji su organizovale Ženska platforma, inicijativa koja objedinjuje više nevladinih organizacija, grupa, ekspertkinja i pojedinki i Entitet Ujedinjenih nacija za ravnopravnost polova i osnaživanje žena.

Profesorka Marijana Pajvančić ocenila je da se ustav koji se donosi - ustav za 21. vek. „Ovo nije ustav iz XVIII ili s početka XIX veka, on mora uključitii razvojne komponente. U Ženskoj plartformi smo markirali ta pitanja i želimo da pokrenemo debatu“.

Ustav pravno definiše osnovne principe na kojima počiva politička zajednica koje su

spremni da prihvate i poštuju i vlast i građani, podsetila je profesorka Pajvančić. Ustav ne pišu ustavni pravnici, već oni samo formulišu ono što građani i građanke kažu da žele. „Ustav nije čin neke vlade, nego naroda koji sebi daje vladu“, citirala je reči Hansa Vorlendera. „Mi na ustav tako gledamo, to je akt koji definiše polja naše individualne slobode. Ponudićemo papir donosiocima odluka i uradićemo sve na bilo koji poziv institutucija da reagujemo i razjasnimo kako odgovaramo na pitanja“.

Principe moraju da budu spremni da poštuju i vlast i građani i samo tako ustav može da odredi polje slobode za pojedinca. Građani očekuju da će najviši pravni akt izgraditi uslove za pravedan politički poredak i bolji život, a to zavisi od puno faktora, rekla je Pajvančić.

Ustav se donosi u određenom socjalno-društvenom kontekstu, taj kontekst je različit u zemljama u tranziciji. „Nemamo u ovom momentu, kao i mnoge druge, društvene okolnosti u kojima se ustav donosi, nema socijalnih pretpostavki za donošenje ustava, u kontekstu u kome su ga prve zemlje donosile – Francuska s kraja XVIII veka ili Amerika. To je autentičnost ustavnog procesa. Mi sad očekujemo od ustava da će to da stvori. Moramo respektovati iskustva domaćeg ustavnog razvitka, to je istorijsko nasleđe i mora se imati uvidu i imati u vidu međunarodne prilike koje utiču na ustav i koje će uticati“, rekla je ona i među njima pomenula EU ingeagracije i međunarodne dokumente koji se odnose na status Kosova.

Ona je ocenila da u post-socijalističkim društvima ne postoje društvene pretpostavke za donošenje ustava – vlasništvo, privreda, a nema ni građana i građanki. „Ta vrsta emancipacije ne postoji, u takvim državama ustav je manje odraz socijalnih prilika, a više instrument koji će ih možda uspostaviti, a možda i ne. Razvojna komponenta u ustavu mora biti permamentno prisutna, mora vući napred, inače postoji realna opasnost ad ne zazme mesto u procesu kako treba i da ostane tu kao postojeći Ustav, paćvorak“, rekla je profesorka Pajvančić.

Nije svejedno kako će se ustav doneti, nije bitan samo sadržaj, već i i kako će se do njega doći – da li su uspostavljena pravila razumevanja o osnovnim pravilima i vrednostima zajednice. „Moramo do toga doći, ne možemo ustavni identitet definisati spram nekog drugog, nego sami. Evropski kontekst prihvata identitet zajednice, države koja ulazi u EU, i to se štiti. To moramo da napravimo“, precizirala je.

Profesorka smatra da akteri ustavnog procesa ne mogu biti samo parlamentarci koji će „dići ruke“, niti političke elite mogu da se smatraju eksluzivnim ustavotvorcima. U tome moraju drugi socijalni akteri, građani i građanke. „Na tome je naš akcenat, ne sporeći pravo onih koji ovaj akt usvajaju“, kazala je.

Profesorka Pajvančić smatra da je pri donošenju novog ustava bitan konsenzus i da ne bude reč o kompromisu, to jest da kompromisa ne može biti po pitanju temeljnih vrednosti. „To je konsenzus vlasti i građana. To je jedini iskorak da se odvojimo od partijske države, izađemo iz predpolitičke zajednice i ostvarimo ustavnu državu“.

Nenevena Petrušić, takođe profesorka prava i nekadašnja poverenica za zaštitu ravnopravnsoti, rekla je da je tokom poslednjih godina učinjen zanačajan pomak u društvu. „Pre samo 25 godina bavili smo se nasiljem nad ženama, pravili grupe za pomoć, SOS telefone – ostrvca koja se povezuju, to su bile teme kojima smo se bavili. Ovo o čemu danas govorimo svedoči o tome koliko je ženski pokret u Srbiji narastao“.

Ona je pohvalila rešenje u postojećem Ustavu u kome se kaže da je obaveza države da vodi politiku jednakih mogućnosti. „Retki su ustavi u kojima je sadržana ovakva forma. Moramo se grčevito boriti da ovakva norma ostane u novom Ustavu“, rekla je ona.

Podsetila je da Ustav zabrananjuje diskriminaciju da je ta odredba važna za ostvarivanje rodne ravnopravnosti.

Princip socijalne pravde, smatra, temeljni je ustavni princip koji podrazumeva socijalno odgovornu državu, politiku jednakih mogućnosti, posebne mere radi ostvarivanja suštinske jednakosti pojedinaca i društvenih grupa – i „to obavezno treba zadržati“. „No, dužnost države da vodi politiku jednakih mogućnosti odnosi se samo na žene i muškarce. Ako zaista želimo jednake mogućnosti, treba tu politiku propisati kao opštu normu“, primetila je Petrušić i naglasila da je cilj posebnih mera puno uživanje ljudskih i manjinskih prava i da te posebne mere imaju privremeni karakter.

Postojeći Ustav garantuje i slobodu odlučivanja o rađanju, reproduktivnim pravima i biotehnologiji, što jeste važna komponenta, kaže Petrušić. Međutim, kao titular odlučivanja o rađanju navodi se svako. „Da li neko iz mesne zajednice može da odlučuhje o rađanju? Mora se znati o je titular. Ustav ne postavlja osnov za primenu biotehnologija u domenu oblasti humane reprodukcije i biomedicinskih istraživanja“, rekla je.

„Ovo je prilika da nam se ne dogodi da se nešto reguliše u nekoj oblasti, a da bude etički zapušteno i da nemamo razgovor pre toga šta kao društvo želimo. Pravo odlučivanja o rađanju mora da se definiše kao jedno od osnovnih ženskih ljudskih prava, ustavom izričito garantovati kao pravo žene“, precizna je Nevena Petrušuić.

Takođe, u Ustavu kakav je danas nedostaje definicija porodice, da se definiše da su različiti oblici zajednice – porodica. „Ustav garantuje posebnu zapštitu majci, porodici, ali ne i očevima. Ako želimo da podržimo roditeljstvo, ne sme se praviti razlika“, rekla je.

Nevena Petrušić se založila i da Ustav bude napisan rodno senzitivnim jezikom i propiše da se službeni nazivi, titule, akademska zvanja mogu pisati samo u rodu koji odgovara polu nosioca.

Ona smatra i da treba izbaciti pitanje poslovne sposobnosti, tj. da se u društvu moraju tražiti načini kako da svako bude poslovno sposoban. „To vezano i za aktivno i pasivno izborno pravo. Ako bi se to išlo na sud za ljudska prava, ovakva norma bi morala da padne. Zato sada treba eliminisati ovakvu normu iz ustava“, kazala je Nevena Petrušić.

Sofija Mandić iz Ženske platforme, podsetila je na najave vlasti da će se promene ustava odnositi samo na ono što je neophodno za pregovarački proces sa EU.. „Akcioni plan za poglavlje 23 ne govori da se moramo zadržati na toj takozvanoj maloj promeni, već govori o široj potrebi za poromenim, govori o komentarima Venecijanske komisije koji su mnogo širi od promene u pravosuđu. Na kraju krajeva, čak i da govori o tome, mi imamo puno pravo da zahtevamo više“, rekla je ona.

Sanja Nikolin, iz Ženske platforme rekla Srbija ima šansu da utka novu stvarnost u svoj ustav. „Stari odgovori ne rešavaju nove probleme. Nove mogućnosti, nove šanse za razvoj i stvarne prepreke razvoju.„Izazovi su drugačiji i u odnosu na 2006, a kamoli na XVIII. vek, koliko god da je taj ustav u XVII veku bio vizionarski donet. Stari odgovori neće rešiti nove probleme, moraju se prepoznati nove mogućnosti. Mnogo je važno raspolagati resursima koje imamo i da se odvojimo od opsesije prema onome što nemamo“, rekla je Nikolin primetivši da ne koristimo dovoljno dobro resurse koje imamo.

Organizatorke debate najavile su da će svoje zaključke, predloge i zahteve dostaviti relevantnim institucijama i da će nastaviti javnu debatu o pitanjima nadolazeće promene Ustava.

XS
SM
MD
LG