Linkovi

Štrajkovi u restoranima brze hrane


Nekoliko dana pred Dan rada nekoliko hiljada zaposlenih u restoranima brze hrane i u maloprodaji, koji rade za minimalnu nadnicu održali su jednodnevni štrajk u više od 50 gradova u Sjedinjenim Državama.

Protesti koji su održani širom Sjedinjenih Država deo su kampanje pod pokroviteljstvom sindikata čiji je cilj da industrija brze hrane podigne plate i dozvoli radnicima da pristupe sindikatu.

Nekoliko stotina zaposlenih u restoranima i prodavnicama u Njujorku izašli su na ulice zahtevajući veće plate. Tasijan Edvards radi u Burger kingu i kaže da standardni minimalac od 7 dolara i 25 centi, koliko zarađuje, nije dovoljno novca da izdržava svoju porodicu.

"Ja sam najstarija u kući i jedino ja trenutno mogu da radim ali 7 dolara i 25 centi ne može da nahrani moje troje braće i sestara, mene i moju majku”, kaže Edvards.

Organizatori navode da su radnici iz više od 50 američkih gradova, među kojima su i Čikago, Detroit i Los Anđeles, učestvovali u jednom od najvećih protesta takve vrste u zemlji. Štrajkovi su deo kampanje pod pokroviteljstvom sindikata, koji zahtevaju da se minimalna nadnica podigne na 15 dolara i da se radnicima da omogući da se priključe sindikatu.

Oni koji podržavaju industriju brze hrane kažu da ti slabo plaćeni poslovi omogućavaju studentima i radnicima početnicima da imaju zaposlenje, i da se kasnije prebace na radna mesta koja su bolje plaćena. Nametanje većih plata, tvrde oni, moglo bi negativno da se odrazi na radnike.

“Ako poslodavci plaćaju više ili će morati da podignu cene proizvoda, što znači da će radnici svojim dolarima moći da kupe manje, ili će morati da smanje radno vreme ili da otpuste radnike, što znači da će na kraju u svakom slučaju imati manje novca”, ističe ekonomista Majkl Salcman iz Instituta za politiku zapošljavanja.

Ipak, organizatori protesta podsećaju da s obzirom da je ogroman broj poslova u proizvodnji preseljen u zemlje sa jefitnom radnom snagom, poput Kine, industrija brze hrane ostaje jedina šansa za mnoge nisko kvalifikovane Amerikance. Derik Lengli kaže da je vreme da radnička klasa u Americi zatraži svoja prava.

“Svestan sam da ovo može da me košta radnog mesta, ali u isto vreme moram da se borim za ono u šta verujem. Ne želim da dozvolim nekome da me gazi i pošto sam shvatio da me boli”, poručuje Lengli.

Salcman ističe da poreski krediti već pomažu siromašnim porodicama, ali da većina tih ljudi ne želi da zavisi od državne pomoći. Jednodnevni štrajkovi možda nisu dovoljni da se industrija ubedi da promeni svoju politiku, ali oni bi mogli da posluže kao pritisak na predsednika Baraka Obamu i Kongres da podignu minimalnu nadnicu za sve radnike u Sjedinjenim Državama.
XS
SM
MD
LG