Linkovi

Kraj borbi u Avganistanu nije na vidiku


Avganistanski policajac pretresa automobil na kontrolnom punktu u Džalalabadu.
Avganistanski policajac pretresa automobil na kontrolnom punktu u Džalalabadu.

Rat koji predvode Sjedinjene Države u Avganistanu, bliži se desetoj godišnjici, bez kraja borbi na vidiku. Međutim, ulažu se napori da se pregovara o političkom rešenju sukoba. Najnoviji zahtevi za završetak rata u Avganistanu dolaze sa komplikacijama.

U toku je sezona borbi, letnji meseci tokom kojih odgajivači maka nisu na svojim poljima, a planinski prolazi nisu zatrpani snegom. Borbe su posebno intenzivne zbog toga što Taliban nastoji da ponovo uspostavi kontrolu nad teritorijama, naročito na istoku i jugu. Za NATO i američke snage, to znači nove ofanzivne operacije. Za Taliban, seriju atentata i velikih napada koji će odjeknuti u javnosti.

Muhamed Stanekzain, izvršni direktor Avganistanskog programa za mir i reintegraciju, kaže da su razgovori već u toku, ali da Talibanu neće biti dozvoljeno da ponovo kontroliše Avganistan kao što je to činio 2001.

To nije povratak na talibanski Emirat. Reč je o tome da dajemo Avganistancima priliku da postanu deo zajednice, deo političkog sistema. Ali u isto vreme, trebalo bi da poštujemo volju celog naroda. Tu vladavinu ne želi ponovo ceo narod u Avganistanu. A i oni shvataju da više ne mogu da vladaju zemljom.“

Avganistan je umoran od rata. Sovjeti su izvršili invaziju 1979. Građanski rat je izbio 1992. A onda, pre gotovo deset godina, međunarodne trupe su krenule protiv Talibana.

Članica avganistanskog parlamenta Favzaj Kufi kaže da bi htela da njene dve kćeri rastu u miru. Nju brine da bi teško osvojena građanska prava, naročito žena, mogla da se izgube.

Politička prava pojedinaca će biti ograničena. Brinemo se da ćemo da izgubimo sva ova građanska prava. Ili ćemo da ih izgubimo, ili će biti ograničena. I šta ćemo da postignemo? Šta ćemo da izgubimo? Da li će to garantovati mir u Avganistanu? Pravedan mir? Dostojanstven mir?“

NATO smatra da su prava žena, avganistanski Ustav i kraj nasilja, teme o kojima ne može da se pregovara. Kufi kaže da su razgovori sa pojedincima u redu, ali brine o Talibanu kao pokretu.

Naša briga nije ponovno uklapanje pojedinačnih pripadnika Talibana. Jer, kao što znate, ti pojednici ne doprinose miru ili ratu. Oni su ili uz Taliban i ne mogu da doprinesu širenju rata. Ili će se pridružiti vladi. Naša briga je to što kao žene, kao narod, verujemo u demokratsku zemlju, naša briga je talibanizacija demokratskog procesa.“

Regionalni sporovi, plemenski savezi i rasprostranjeno bezakonje, dodatno komplikuju pregovore o miru. Ali na posletku, kako kaže Muhamed Stanekzai, Avganistanci moraju međusobno da sklope mir.

„Jasno bi moralo da se kaže da niko neće služiti avganistanskim interesima više od samih Avganistanaca. Tu je još jedna stvar: Avganistanci bi trebalo da se ujedine da bi spasli ovu zemlju. Definitivno nam je potrebna podrška regionalnih zemalja i međunarodne zajednice. Ali krajni faktor su sami Avganistanci. Oni treba da ostave svoje razlike po strani. Da se udruže i uključe u igru, a ne da budu žrtve tuđe igre.“

Pregovori su za sada zatvoreni i borba se nastavlja. Ali uz smanjenje podrške javnosti na Zapadu i same Avganistance željne mira, treba pronaći način za okončanje rata koji je koštao toliko mnogo života i izazvao toliko velika razaranja.

XS
SM
MD
LG