Linkovi

Srpsko-ruski ekonomski odnosi: gas, nafta, jabuke i šljive…


Iako je i dalje neuporedivo sa investicijama, razmenom ili pomoći koju Srbija ima sa zemljama EU, poslednjih godina i trgovinska razmena sa Rusijom je u stalnom porastu. Iz Rusije pre svega stižu energenti, dok Srbija uglavnom izvozi poljoprivredne proizvode - od sira i mesa, do alkohola, jabuka ili šljiva.

Poslednji boravak ruskog predsednika Vladimira Putina 2014. u Beogradu ostaće upamćen po strašnom pljusku i vojnoj paradi, ali taj oktobarski susret nije doneo ono čemu su se srpske vlasti nadale – bescarinskom izvozu kragujevačkog fijata 500L u Rusiju.

Rusija godišnje uvozi više od milion automobila i kvota iz Srbije bi bila manja od jednog procenta ukupnog uvoza. Za Srbiju bi izvoz fijata bio od vitalnog značaja, jer bi time, makar delimično, bio pokriven debalans nastao uvozom ruske nafte i gasa.

Ruski predsednik nije popustio na Vučićevo insistiranje, i na primeru kragujevačkog fiata vidimo da su bratska ljubav i tradicionalno prijateljstvo selektivni aduti, ako nema ekonomske računice:

"Šta je tu smetnja? Što mi imamo malo previše emotivne odnose sa Rusijom što se onda negativno odražava po mom mišljenju na ekonomsku stranu. I oni imaju tržišnu ekonomiju, i kod njih je vrlo važno šta ćete vi uraditi u konkretnom gradu, da li će naš proizvod doći na raf u nekoj trgovini. I onda ćete vi jedino prodavati. Nema više lake mogućnosti kao što je nekada bilo", objašnjava Milan Kovačević, savetnik za strane investicije.

Rusija ima relativno mladu tržišnu ekonomiju koja na prvi pogled pruža neslućene mogućnosti. Kada se tome doda sporazum o bescarinskoj trgovini za 95 odsto proizvoda srpskog porekla, moglo bi se pomisliti da je nebo granica. Ali, trgovina sa Rusima nije lišena rizika.

"Mi smo 2013 I 2014 imali dosta visok plasman robe i usluga na ruskom tržištu, skoro milijarda dolara je tada bilo. Medjutim zbog raznih fluktuacija, pre svega u Rusiji, i zbog ekonomske krize i fluktuacije rublje, ta aktivnost se smanjila. I onda smo imali taj zabeležen pad 2014. i 2015. godine, da bismo sada, 2016. godine u prvih 10 meseci zabeleželi značajan porast", navodi Nenad Đurđević iz Privredne komore Srbije.

Uz sve poteškoće, rusko-srpska trgovina kreće se uzlaznom putanjom, s tim što je u ovom trenutku 60 odsto deficita nastalog uvozom nafte i gasa nepokriveno srpskim izvozom u Rusiju. Kada je reč o investicijama, slika je još nepovoljnija.

Uz relativno mala ulaganja Rusija je uspela da pod svoj monopol stavi ceo energetski sistem Srbije. Brojke nisu značajne ni kada je o kreditima reč:

"Jedini kredit koji smo mi dobili iz Rusije to je bilo 800 miliona dolara za železnice čije je zaključivanje ištlo vrlo sporo. To je trajalo dve tri godine a pre svega zato što su ti uslovi za kredit bili loši. Odnosno te kamatne stope su visoke", navodi ekonomski novinar Mijat Lakićević.

Kada je reč o uvozu iz Rusije, on se uglavnom odnosi na energente i sirovine za koje Srbija prosečno godišnje izdvaja milijardu i 200 miliona dolara godišnje godišnje:

"Srbija sem sirovine i nema šta da kupi iz Rusije. Srbiji kao relativno nerazvijenoj zemlji trebaju tehnologije, oprema, tehnika, znanje. A toga u Rusiji nema", smatra Lakićević.

Čak dve trećine srpske spoljnotrgovinske razmene kreće se evropskim magistralama, dok smer sa Rusijom ne pokriva ni deset odsto. Iako je u procesu sveukupnog usaglašavanja svoje politike prema EU, Srbija uspeva da izbegne uvodjenje sankcija Putinu i Moskvi. Nije li to još jedan spor čije je rešavanje odloženo za budućnost?

"Ono što je tu važno (kod uskladjivanja spoljne politike sa EU) je da se vodi odredjena politika koja je principijelna i da to pridruživanje sankcijama dodje kao posledica nekog puta koji vi predjete u nekom roku od dve, tri ili četiri godine. Nije to nešto što vi morate da uradite sada", dodaje Mijat Lakićević.

"Mislim da u ovom trenutku ne postoji direktna opasnost. Ali ono što je neki savet za sve privrednike i za državne organe ako mogu, jeste da se maksimalno gleda na diversifikaciju našeg izora i saradnje pre svega iz oblasti energenata", ocenjuje Nenad Đurđević.

Svaka vlast u Srbiji po svaku cenu želi bliske i tople odnose sa Rusijom, što zbog tradicije, što zbog zbog straha od energetske odmazde. U tom spletu iracionalnosti, ekonomska računica do sada je teško pronalazila svoje mesto u strateškim opredeljenjima Srbije. I tu se stvari, čini se, teško menjaju:

"Prema Rusiji mi smo emotivno vezani i na tome se zasniva i politika, i naše stalno forsiranje tog odnosa prema istoku i prema Rusiji. S druge strane sa Zapada imamo više ulaganja, imamo i više dolaska tehnologije, imamo i naše ljude koji radje idu tamo, i doznake sa zapada. Tako da je to jedna neobična situacija gde je pomešana ekonomija i politika pomalo na našu štetu", kaže Milan Kovačević.

Rusija danas, više nego ikad, pokušava da zaigra na svetskoj sceni, kao globalna sila. Da li njena ekonomska i tehnološka moć podržavaju takve ambicije, za sada se samo nagađa. Srbiji, kao i puno puta do sada, ostaje da oprezno prati šta se događa i da se prilagodjava.

XS
SM
MD
LG