Linkovi

Oprez - najbolja preventiva napada u školama


Buketi cveća kod znaka ispred srednje škole u Čardonu u Ohaju, gde je napadač krenuo da puca na djake u školskoj kafeteriji na početku školske nedelje. Dva djaka su poginula a troje je prebačeno u bolnicu. Arhivski snimak od 28. februara 2012.
Buketi cveća kod znaka ispred srednje škole u Čardonu u Ohaju, gde je napadač krenuo da puca na djake u školskoj kafeteriji na početku školske nedelje. Dva djaka su poginula a troje je prebačeno u bolnicu. Arhivski snimak od 28. februara 2012.

Više od 50 oružanih napada dogodilo se u školama u Sjedinjenim Državama od 1996. godine. Skoro svi naoružani napadači bili su trenutni ili bivši učenici tih škola. Nastavnici i direktori i drugi učenici bili su žrtve takvog nasilja koje je potresalo zajednice širom zemlje. Govorimo o lekcijama koje su naučene iz tih tragičnih događaja.

Scena koja je na žalost veoma poznata mnogim Amerikancima... Učenici grle jedni druge ispred škole. Žrtve se prevoze u bolnicu. Policijska traka razvučena oko škole. I sumorno saopštenje:

Jutros oko 8 sati, nadzornik u srednjoj školi Veston primetio je jednog učenika, starog 15 godina, kako ulazi u školu noseći pušku“.

U februaru, to se dogodilo u gradiću Šardonu, u Ohaju. Naoružani napadač usmrtio je troje učenika. Bio je to 17-godišnji učenik po imenu Ti Džej Lejn.

Psiholozi, policija i obrazovni radnici tragali su za zajedničkim karakteristikama napadača. Psiholog Amanda Nikerson je direktor Centra za borbu protiv maltretiranja i nasilja u školama na Univerzitetu grada Bafala.

„Ne postoji profil“, kaže ona.

Istraživanjem američke Tajne službe ustanovljeno je da naoružani napadači u školama nemaju skoro ništa zajedničko, osim što je većina njih muškog pola. Obično su to učenici škole u kojoj se dogodio napad i većina je napad obavila samostalno.

Tri četvrtine njih prijavili su da se osećaju maltretiranim i progonjenim od strane svojih drugova. Često, naknadno saznajemo da su bili depresivni i da su pomišljali na samoubistvo. A takođe su doživeli neki teži stres, koji je mogao da posluži kao okidač za ono što se posle dogodilo“, dodaje Nikerson.

Mentalni poremećaji takođe imaju važnu ulogu.

Kada pogledamo istoriju ljudi koji su se agresivno ponašali, pronalazimo šablon mentalnih bolesti“.

Međutim, obezbediti pomoć, može da bude veoma teško. Vor Igl Istvud kaže da je njegov sin rekao da je čuo glasove i da je bio zbunjen pre nego što je poneo pušku u školu u Koloradu 2010.

„On je pokušao da dobije pomoć i rekao je da je otišao na nekoliko mesta, ali su mu rekli da, ako nema dovoljno novca da plati tretman, oni ne mogu da mu pomognu“, priča otac napadača.

Profesorka Nikerson kaže da je oprez najbolja preventiva.

U većini slučajeva to nije bio nasumični akt. Postoje neki dokazi da su drugi ljudi bili upoznati o takvim planovima ili da je napad planiran unapred“.

U studiji američke Tajne službe navodi se da je neko, često drugi učenik, ponekada nekoliko njih, znalo o planu napadača pre nego što se dogodio, ali da nisu obavestili vlasti.

Naoružani napadi u školama su relativno retki tako da privlače veliku pažnju medija. Tajna služba procenjuje da su šanse, da učenik bude ubijen u pucnjavi u školi, jedan prema milion. Ali to je mala uteha za porodice koje oplakuju svoje voljene koji su izgubili život na mestu koje se smatra bezbednim.

Kao što je rekao sveštenik na propovedi posle ubistva u Bafalu - „U roku od samo jednog minuta, naš čitav život se preokrene i ništa nas ne može pripremiti za tako nešto“.



XS
SM
MD
LG