Kako sada stvari stoje, neće u skoro vrijeme biti nikakvog udjela Brisela u donošenju eventualne odluke neke od evropskih članica o tome da li i na koliko da zatvori granice i tako suspenduje prostor slobodnog kretanja. Posljednji skup ministara unutrašnjih poslova Evropske unije je tako odbacio plan Evropske komisije, izbacujući ujedno i Evropski parlament iz procesa odlučivanja o sudbini Šengena. Reakcija iz Komisije je razočarenje, a iz Parlamenta bujica negodovanja.
Kada i ako bilo kojoj od evropskih država koja, kao i većina njih, pripada Šengenu, padne na pamet da zatvori granice, ona će to i učiniti, ne čekajući na mišljenje Brisela. Rezultat je to neočekivanog konsenzusa evropskih ministara unutrašnjih poslova, koji su time, vjeruju svi ostali, zadali težak udarac samom Šengenu i nastojanju Evropske komisije da pitanje privremenog zatvaranja nacionalnih granica, kao posljednje mjere, bude usaglašeno na evropskom nivou.
Sada ne samo da to nije slučaj, već je Komisija, sa prijedlogom evropeizacije pitanja Šengane koji mjesecima stavlja na sto ministara, potpuno isključena. Kada možemo bez Komisije, možemo i bez Evropskog parlamenta, složili su se ministri unutrašnjih poslova, pokazujući da su im nacionalni interesi daleko ispred evropskih.
"Želim da naglasim da će, na kraju, države članice biti te koje će odlučivati o ponovnoj uspostavi graničnih kontrola", kazao je danski ministar unutrašnjih poslova i predsjedavajući Vijećem ministara, Morten Bodskov.
Komisija je, sa svoje strane, željela uspostaviti jedinstveni, evropski mehanizam detekcije problema, što će reći , ili opasnosti od talasa ilegalne imigracije ili organizovanog kriminala po neku od članica i zajedničkog donošenja odluke o graničnim kontrolama.
"Sa ovim prijedlogom to neće biti slučaj i mi smo time razočarani", kazala je komesarka za unutrašnje poslove, Sesilija Malmstrom.
Medjutim, reakcija parlamantaraca koji su, tvrdi se, sa pravnom osnovom, izbačeni iz procesa odlučivanja, je bila znatno oštrija i usmjerena na po njima glavne krivce- Dance, koji predsjedavaju Unijom a i sami su imali problema sa prošlom, desnom vladom koja je pošto-poto željela kontrole na svojim granicama:
"Što se mene tiče, od odluke ministara o Šengenu, dansko predsjedništvo više ne postoji. Od sada do kraja njihovog predsjedavanja, mi ćemo kontaktirati samo direktno sa Vijećem ministara ili sa dolazećim kiparskim predsjedništvom", kazao je šef parlamentarne grupe narodnjačkih partija, Jozef Daul.
"Naša politička grupa će čvrsto da stane protiv vaše odluke, idete pogrešnim, opasnim putem...zar ništa niste naučili iz iskustva vaše prethodne vlade u Danskoj?, zapitao je
šef grupe socijal-demokrata u Evropskom parlamentu, Hans Svoboda.
"Ovo je, faktički, pokušaj Vijeća ministara da renacionalizuje Šengen", poručio je šef liberala Evropskog parlamenta, Gi Ferhofštad.
"Ići ćemo na sud. Ovo nije dobar dan ni za Dansku, ni za Evropu. Ovo je najtužniji dan za samo Vijeće ministara", naglasila je Rebeka Harms iz evropskih zelenih.
Priča još nije završena, ali su jasne namjere evropskih članica, kao i njihov raspored prioriteta. Imajući na umu da je Šengen, uz euro, vjerovatno najjasniji znak evropeizacije prostora država -njegovih članica, nameće se pitanje: šta će ostati ako se ova dostignuća sruše, jedno pod udarom krize nacionalnih budžeta, a drugo pod talasom zatvaranja u nacionalne interese?
Kada i ako bilo kojoj od evropskih država koja, kao i većina njih, pripada Šengenu, padne na pamet da zatvori granice, ona će to i učiniti, ne čekajući na mišljenje Brisela. Rezultat je to neočekivanog konsenzusa evropskih ministara unutrašnjih poslova, koji su time, vjeruju svi ostali, zadali težak udarac samom Šengenu i nastojanju Evropske komisije da pitanje privremenog zatvaranja nacionalnih granica, kao posljednje mjere, bude usaglašeno na evropskom nivou.
Sada ne samo da to nije slučaj, već je Komisija, sa prijedlogom evropeizacije pitanja Šengane koji mjesecima stavlja na sto ministara, potpuno isključena. Kada možemo bez Komisije, možemo i bez Evropskog parlamenta, složili su se ministri unutrašnjih poslova, pokazujući da su im nacionalni interesi daleko ispred evropskih.
"Želim da naglasim da će, na kraju, države članice biti te koje će odlučivati o ponovnoj uspostavi graničnih kontrola", kazao je danski ministar unutrašnjih poslova i predsjedavajući Vijećem ministara, Morten Bodskov.
Komisija je, sa svoje strane, željela uspostaviti jedinstveni, evropski mehanizam detekcije problema, što će reći , ili opasnosti od talasa ilegalne imigracije ili organizovanog kriminala po neku od članica i zajedničkog donošenja odluke o graničnim kontrolama.
"Sa ovim prijedlogom to neće biti slučaj i mi smo time razočarani", kazala je komesarka za unutrašnje poslove, Sesilija Malmstrom.
Medjutim, reakcija parlamantaraca koji su, tvrdi se, sa pravnom osnovom, izbačeni iz procesa odlučivanja, je bila znatno oštrija i usmjerena na po njima glavne krivce- Dance, koji predsjedavaju Unijom a i sami su imali problema sa prošlom, desnom vladom koja je pošto-poto željela kontrole na svojim granicama:
"Što se mene tiče, od odluke ministara o Šengenu, dansko predsjedništvo više ne postoji. Od sada do kraja njihovog predsjedavanja, mi ćemo kontaktirati samo direktno sa Vijećem ministara ili sa dolazećim kiparskim predsjedništvom", kazao je šef parlamentarne grupe narodnjačkih partija, Jozef Daul.
"Naša politička grupa će čvrsto da stane protiv vaše odluke, idete pogrešnim, opasnim putem...zar ništa niste naučili iz iskustva vaše prethodne vlade u Danskoj?, zapitao je
šef grupe socijal-demokrata u Evropskom parlamentu, Hans Svoboda.
"Ovo je, faktički, pokušaj Vijeća ministara da renacionalizuje Šengen", poručio je šef liberala Evropskog parlamenta, Gi Ferhofštad.
"Ići ćemo na sud. Ovo nije dobar dan ni za Dansku, ni za Evropu. Ovo je najtužniji dan za samo Vijeće ministara", naglasila je Rebeka Harms iz evropskih zelenih.
Priča još nije završena, ali su jasne namjere evropskih članica, kao i njihov raspored prioriteta. Imajući na umu da je Šengen, uz euro, vjerovatno najjasniji znak evropeizacije prostora država -njegovih članica, nameće se pitanje: šta će ostati ako se ova dostignuća sruše, jedno pod udarom krize nacionalnih budžeta, a drugo pod talasom zatvaranja u nacionalne interese?