Crna Gora će članstvom u NATO-u dobiti svoj glas u raspravama o glavnim međunarodnim pitanjima i sigurnost u pogledu budućnosti, kao suverene zemlje koja je dio Evrope i transatlantske zajednice, smatraju američki analitičari, uz napomenu da Podgorica treba da ostane na trenutnom kursu unutrašnjih reformi do punopravnog članstva.
„ Riječ je o izuzetnom danu. Veoma mi je drago što je NATO donio odluku da pozove Crnu Goru. Time se šalje i odlučna poruka Balkanu“, poručio je izvršni direktor Mekejnovog instituta i bivši američki ambasador pri NATO-u Kurt Volker.
„ Odluka da se Crna Gora pozove da se pridruži Alijansi je veoma važan pozitivan signal da je uprkos svemu što se događa u svijetu, politika otvorenih vrata kredibilna“, smatra potpredsjednik Atlantskog savjeta Dejmon Vilson.
Analitičari, s kojima je Glas Amerike razgovarao nakon što je u Briselu upućena pozivnica Crnoj Gori da se pridruži NATO-u saglasni su u ocjeni da je Alijansa donijela pravu odluku. U pitanju je veoma značajan politički potez jer je, kako ocjenjuje potpredsjednik Atlantskog savjeta Dejmon Vilson, nemoguće doći do te faze bez spremnosti svih članica da prihvate Crnu Goru kao saveznika.
„Crna Gora će vjerovatno da sjedi za stolom sa članicama Alijanse na samitu u Varšavi, kao da je već članica. Crna Gora će biti tretirana i počeće da djeluje kao da je saveznik. Uvedena je u unutrašnji krug američkih saveznika. To znači da će da bude prisutna kada se Sjedinjene Države budu savjetovale sa ostalim članicama o svim glavnim međunarodnim pitanjima. Veoma je važno imati pravo glasa u takvim debatama. Članstvo u NATO-u donosi osjećaj predvidljivosti i sigurnosti u pogledu budućnosti zemlje.“
Međutim, kako podsjećaju naši sagovornici, Podgoricu do punopravnog članstva očekuje formalno pravni proces – tehnički pregovori, potpisivanje Protokola o pristupanju, te njegova ratifikacija u nacionalnim parlamentima, uključujući i američki Kongres. Sve to bi moglo da potraje i do dvije godine.
„U američkom Senatu će biti održan najmanje jedan pretres tim povodom, ako ne i više. 1997. godine trajali su mjesecima, ali nema razloga da se to dogodi i ovog puta. Zatim će se glasati u Spoljnopolitičkom odboru, a onda i u punom Senatu, gdje mora da bude usvojen dvotrećinskom većinom. Pitanje članstva Crne Gore nije uopšte kontroverzno i ne vjerujem da će procedura biti komplikovana“, navodi Volker.
Do okončanja predviđene procedure, Crna Gora treba da ostane na trenutnom kursu, ističu Volker i Vilson.
„Potreban je kontinuitet. Mora da se nastavi trend reformi obavještajnih službi, pravosuđa, borba protiv korupcije, da se pokaže da građani žele da Crna Gora bude članica NATO-a“, ističe izvršni direktor Mekejnovog instituta.
„ Crna Gora treba da nastavi da djeluje kao da je već saveznik. Da učestvuje u aktivnostima, misijama i debatama NATO-a, da bude solidarna sa članicama u pogledu ključnih pitanja. Takođe, da nastavi sa unutrašnjim reformama koje će biti od ključne važnosti za demokratizaciju i put Crne Gore ka članstvu u Evropskoj uniji“, smatra Dejmon Vilson.
Potpredsjednik Atlantskog savjeta nada se da će proces pristupanja osnažiti političku i javnu podršku za članstvo u Crnoj Gori i doprinijeti izgradnji nacionalnog konsenzusa, kao što je to bio slučaj sa pojednim članicama Alijanse. Međutim, za razliku od svih prethodnih rundi proširenja, u Crnoj Gori je aktivna spoljašnja sila koja pokušava da podrije integracije i utiče na javno mnjenje, napominje Vilson.
„Moskva je tek tokom protekle godine počela da govori da bi proširenje bilo provokacija. Da se činjenica da zemlja može samostalno da odlučuje o svojoj budućnosti smatra provokativnom je tužan podsjetnik pozicije koju Rusija trenutno zastupa. Možda će pokušati nešto da uradi, ali vjerujem da ćemo vidjeti više dima nego vatre. Međutim, to na kraju nije važno, jer je ovo dugoročna odluka o trajnoj suverenosti i teritorijalnom integritetu Crne Gore i njenoj riješenosti da bude dio saveza koji dijeli zajedničke vrijednosti i interese. Budućnost Crne Gore će biti u Evropi i transatlantskoj zajednici i sredstva koje Moskva posjeduje za izazivanje haosa su marginalna.“
„Moramo stvarno da se zapitamo o čemu zaboga Rusija govori. Kako je činjenica da Crna Gora, zemlja sa 650 hiljada stanovnika koja želi da bude demokratija, da bude bezbjedna, da sama kontroliše svoju budućnost, prijetnja Rusiji? I zašto Rusija ima potrebu da na to odgovori? To nema smisla i samo govori o iskrivljenom ruskom pogledu na svijet odnosno da bi oni trebalo da govore svima ostalima šta da rade“, naglašava Volker.
Volker ističe da upućivanje pozivnice Crne Gori ne može da utiče da odnose Moskve i zapada koji su, kako smatra, zbog brojnih poteza ruskog predsjednika Vladimira Putina, već oštro sukobljeni.