Problem je riješen za nekoliko narednih mjeseci, dok mnoga otvorena pitanja, posebno politička, još uvijek stoje.
U priči o gasu sve je važnije od samog gasa - politički primat, strateški interesi, dugoročna geopolitička karta. Tako je u priči o Ukrajini, a i Zapadni Balkan je za ključne igrače, Moskvu i Brisel, važno igralište. U tom svjetlu tek postignuti sporazum izmedju EU, Rusije i Ukrajine o uslovima isporuke gasa tokom zime za evropske i ukrajniske potrebe, dočekan je sa olakšanjem ne samo u Evropskoj komisiji i Kremlju. On praktično znači da će i istočni dio Evrope i Zapadni Balkan, koji u najvećoj mjeri ovisi od ruskog gasa, biti poštedjen smrzavanja ove zime. Taj sporazum je bio posljednji radni zadatak sada već bivšeg predsjednika Evropske komisije, Žozea Manuela Baroza:
"Nema razloga da se Evropljani smrzavaju ove zime. Očekujem da sve strane, i snabdijevač i tranzitna zemlja, u potpunosti pridržavaju onoga što je ovdje dogovoreno i da se ponašaju kao partneri na koje se može osloniti,“ poručio je Barozo.
Uz pomoc Medjunarodnog monetarnog fonda, EU i para koje zaradi ukrajinski Naftogaz, Ukrajinci će platiti Moskvi 1,45 milijardi dolara, do kraja decembra još 1,65 milijardi i to će im osigurati snabdijevanje gasom, tačnije, 4 milijarde kubnih metara gasa do marta naredne godine, što bi trebalo biti dovoljno za ukrajinske potrebe i omogućiti nesmetan tok gasa prema EU.
"Sada će velike količine gasa bez problema da prolaze kroz Ukrajinu i prema Češkoj, Bugarskoj, Madjarskoj, Austriji, Rumuniji. Sve te zemlje će dobiti dobiti dovoljne količine gasa," rekao je takodje bivši evropski komesar za energiju, Ginter Etinger.
Etinger je nedavno spuštao loptu na optužbe kako je Madjarska, u septembru, samo tri dana nakon posjete Budimpešti šefa ruskog Gazproma, obustavila solidarnu isporuku gasa Ukrajini, koja je u to vrijeme bila na crnoj listi Gazproma, zbog, tvrde u Kijevu politike i ruske podrške pobunjenicima na istoku Ukrajine, a u Moskvi kažu zbog neplaćenih računa. Ettinger se tada ispravno nadao da će problem, barem njegov tehnički dio, nestati kada se s Rusima postigne širi sporazum o gasu.
Slično je i sa Zapadnim Balkanom. Gas je osiguran, dok niko ne zna kada i kako će se riješiti zakonsko-političko pitanje Južnog toka, koji, za razliku od ostatka zvaničnog Brisela, podržava i nova visoka predstavnica, Federika Mogerini, braneći interes italijanskih firmi uključenih u taj projekat i tvrdeći da Južni tok ipak osigurava različitost u snabdijevanju Evrope energentima.
Kada je o Srbiji riječ, ona je do sada u priči o odnosima Brisela i Moskve, jer sve se na to svodi, uspješno manevrisala, uz svijest da to neće trajati vječno:
„Sporazumi svi, pa tako i sa Ruskom federacijom, prestaju da postoje momentom ulaska u EU, kada postajemo deo zajedničke trgovinske politike EU, ali se do tada odvija na način kako je to definisano samim sporazumom, uz naznaku koja nam je dobro poznata od avgusta meseca: Uzdržati se od subvencionisanja izvoza, što naša država ni ne radi, i od novih mera liberalizacije," izjavile je šefica pregovaračkog tima Srbije, Tanja Mišćević.
A dileme gdje to želi Srbija, slikovito je razbio ministar spoljnih poslova Ivica Dačić tokom nedavnog učešća na okruglom stolu u Briselu:
"E, ovo je klasičan primer koliko vi pojma nemate! Jel' vi slušate uopšte šta ja pričam? Pa ja sam u Moskvi rekao da Srbija ide u EU. Rusija je sama rekla da nema ništa protiv ulaska Srbije u EU. Shvatite jednu stvar - Srbija nije Ukrajina, Moldavija, Belorusija, Litvanija, Letonija. Mi smo se suprotstavili ruskoj dominaciji 1948. godine... ne Srbija, Jugoslavija. Znači, naš put prema EU je magistralan autoput. Pa šta će Srbija da bude? Članica evro-azijske unije? Pa nemoj da ste smešni! Pa to samo budala može da tvrdi, a ne verujem da u Evropskoj komisiji sede budale!"