Linkovi

Novinari takođe izloženi post-traumatskom sindromu


Fotoreporter Kian Amani izveštavao je sa demonstracija u Teheranu posle prošlogodišnjih spornih predsedničkih izbora
Fotoreporter Kian Amani izveštavao je sa demonstracija u Teheranu posle prošlogodišnjih spornih predsedničkih izbora

Novinari su poznati po svojoj istrajnosti da izveste o dramatičnim događajima koji su u toku, bilo da se radi o lokalnim reporterima koji pokrivaju požar u prodavnici ili ratnim izveštačima. Ponekad to znači da rizikuju svoju bezbednost – ne bi li došli do informacija i ispričali priču. Međutim, istraživanja pokazuju da traume, kojima novinari prisustvuju izbliza mogu takođe da imaju dugoročni negativni uticaj na njihovu psihu.

„Bio sam pod stresom tokom noći. Uvek sam se pitao da li ću narednog dana biti uhapšen. Nikada se nisam osećao bezbedno“.

Fotoreporter Kian Amani počinje novi život u Vašingtonu, ali prošlog leta, izveštavao je o postizbornom nasilju na ulicama Teherana. Kian kaže da su ga bezbednosne snage hapsile tri puta zato što je fotografisao demonstrante. Nasilje kojem je bio svedok, na kraju je imalo svoju cenu.

„Bežao sam pošto je policija počela da puca i metak je pogodio u grudi jednog mladića od možda 18-19 godina, koji je zatim preminuo. To je bila mučna scena i posle toga sam imao noćne more, bio sam pod stresom. Na godišnjicu demonstracija, te emocije mi se vraćaju“.

Kianov slučaj nije jedini. Istraživači navode da nije neuobičajeno za novinare koji pokrivaju traumatične događaje, kao što su napadi 11. septembra, zemljotres na Haitiju ili izbori u Iranu, da dožive visok nivo emocionalnog i psihološkog poremećaja, čak i dugo pošto je opasnost prošla. Oni u stvari ne samo što prate događaj o kojem izveštavaju, oni ga takođe apsorbuju.

„Oni su tamo kako bi pokrivali priču, a ne da bi oni sami postali priča“.

Dr Suzan Staford je psiholog u Vašingtonu. Ona je lečila novinare posle napada 11. septembra i uragana Katrina i kaže da su izveštači imaju istovetnu reakciju pod stresom kao i ljudi koji su umešani u događaj, koji su ti novinari pratili.

„Objašnjenje je i fiziološko i emocionalno. Fiziološki, svi imamo tendenciju da kada dođemo u situaciju, koja se čini opasnom, da se pojača protok hemikalija u našem telu, što nam pomaže da ostanemo pažljivi, kako bi bili u stanju da reagujemo ako je potrebno. Stoga imate visoke nivoe svih tih hemiklaija u telu, koje obično nisu tu i ponekad one mogu da budu prisutne danima. Emocionalno, oni osećaju empatiju, žalost, čak i krivicu zato što su preživeli. Čak i kada nisu pored osobe koja je kojoj se nešto desilo, mogu da se osećaju krivim što nisu doživeli to što su drugi ljudi doživeli“.

Novinari takođe izloženi post-traumatskom sindromu
Novinari takođe izloženi post-traumatskom sindromu

Studija nagoveštava da skoro trećina svih ratnih izveštača pati od post traumatskog poremećaja. To je vrsta ozbiljne anksioznosti (paničnog napada) koja je izazvana traumatskim događajem. Simptomi su ponavljanje scene u mislima, košmari i problemi s pamćenjem, a mogu da traju mesecima, pa čak i godinama. U jednom istraživanju o fotoreporterima, 98 odsto njih prijavilo je da su bili izloženi događajima, koje psiholozi i psihijatri smatraju traumatskim, dok je skoro svaki šesnaesti dostigao kriterijume za post traumatski poremećaj.

„Oni imaju probleme sa spavanjem, mogu da imaju neke vrste noćne more ili snova o tome šta su videli. Postaju veoma osetljivi. Ponekad imaju problema da pričaju o tome, anek čak osećaju krivicu što su preživeli“, kaže dr Suzan Staford.

Majk Volter je novinar veteran, koji je izveštavao o napadu 11. septembra 2001. na Pentagon i imao je noćne more posle toga. Svoje emotivni slom on je usepo da usmeri u pravljenje dokumentarnog filma o novinarima, koji imaju probleme zbog traumatičnog nasilja, kojem su prisustvovali.

„Postoji mnogo novinara koji pate, a da to i ne znaju“.

Volter danas radi u DART centru, organizaciji koja pomaže novinarima da se izbore sa emocionalnim stresom izazvanim izveštavanjem o traumatskim događajima. On misli da su se na godišnjicu uličnih demonstracija u Iranu, brojni novinari ponovo preživljavali stres prošlogodišnje izborne krize.

„Kada dođe godišnjica, slike u novinama vrate vas u to vreme. Ja sam bio zaprepašćen na godišnjicu 11. septembra. Imao sam neke istovetne reakcije kao na sam dan napada“.

Dr Staford kaže da su ljudi izuzetno otporni i da ti pacijenti, uključujući novinare, uz podršku porodice i prijatelja, mogu da se vrate „normalnijem“ životu. Ona ohrabruje svoje pacijente da pokušaju da se vrate svojim starim navikama i da pozitivno razmišljaju o budućnosti. Kako kaže, pacijenti moraju da prihvate da su se loše stvari dogodile, ali da mogu da uslede druge i bolje stvari.

XS
SM
MD
LG