Linkovi

Predsedniku Srbije veća ovlašćenja, ili ga birati u parlamentu


Srpskom parlamentu treba vratiti dostojanstvo, a predsedniku države dati veća ovlašćenja u skladu sa legitimitetom koji mu daje to što ga gradjani biraju neposredno na izborima. Ipak, Srbiji bi više odgovaralo da se predsednik bira u parlamentu, a sadašnja njegova ovlašćenja gotovo su minorna i pored činjenice da njega direktno biraju građani na izborima, ocenili su učesnici skupa "Predsednik Republike i Ustav Srbije" koji je održan u Beogradu u organizaciji Fondacije Centar za demokratiju.

Bivši sudija Vrhovnog suda Zoran Ivošević ocenio je da je Skupština Srbije „sve više servis za usvajanje zakonskih predloga vlade, po hitnom postupku“. „Sudska vlast nema snage ni kuraži da se u politički osetljivim predmetima odupre dnevnoj politici i da bude na nivou ustavnog položaja. Da bi to mogla, mora se osloboditi političkog uticaja“, rekao je Ivošević.

Govoreći o političkim ličnostima koje su najavile svoju kandidaturu, Ivošević je rekao da aktuelnom premijeru i kandudatu za predsednika SNS-a Aleksandru Vučiću u slučaju pobede na predsedničkim izborima prestaje mandat premijera, jer po Ustavu ne može obavljati obe funkcije. On je primetio da je Vučić u poziciji da kao premijer zloupotrebljava službena vozila ili sredstava komunikacije i da je zbog toga u boljoj poziciji od konkurenata. „Ranija vada dobila je mandat od građana na izborima, znalo se ko će biti premijer. Sada je isti parlament, a biće neki drugi predsednik vlade. A oni se često pozivaju na legitimitet“, rekao je Ivošević govoreći o vladajućoj stranci.

Saša Janković je bio na funkciji, morao je dati ostavku, ali ne zbog Ustava, nego zbog odredbe da zaštitnik ne sme davati političke izjave, što je, ocenio je Ivošević, Janković poštovao.

„Skupština je pod suspenzijom. To niti je ustavno, niti je u skladu sa zakonom. Saša Janković je dao ostavku, al oni je do sada nisu prihvatili, a neće raditi do izbora“, primetio je Ivošević i ocenio da je moguće da će zbog toga Jankoviću pokušati možda i da ospore kandidaturu. No, objasnio je, „ostavka je lični čin“. “Parlament samo konstatuje ostavku, to je deklarativni akt“, zaključio je Ivošević.

Profesor na Pravnom fakultetu Univerziteta Union Tanasije Marinković rekao je da u sadašnjem sistemu predsednik Srbije ima veliki legitimitet, ali da je „patuljak“ u odnosu na ustavna ovlašćenja. "Najveće ovlašćenje mu je to što može da ne odobri usvajanje nekog zakona", podsetio je Marinković, ali i dodao da čak i u tom slučaju parlament može konačno da usvoji zakon samo prostom većinom.

Marinković je ocenio da u sistemima u kojima se predsednik bira neposredno, kao u Francuskoj, daje toj funkciji dodatni legitimitet i mogućnost faktičkog uticaja na rad vlade. No, u takvim sistemima se izbegava kohabitacija, pa je zbog toga u Francuskoj od nedavno predsedniku skraćen mandat sa sedam na pet godina, pa se sada predsednički i parlamentarni izbori sprovode u istoj godini, kako bi se izbegla situacija kohabitacije.

On se založio za izbor predsednika u parlamentu. „Rešenje u sadašnjem ustavu Srbije je najmanje poželjno, ovo nije mešoviti sistem vlasti. Predsednik Republike nema ovlšćenja kao u Francuskoj, niti iz okolnosti koje proističu iz legitimiteta koje crpi iz direktnog izbora. Patuljak je kad se gledaju ovlašćenja. Poželjnije da se opredelimo za parlamentarni ili klasičan mešoviti sistem“, rekao je on i naglasio da se zalaže za parlamentarni sistem.

On je podsetio da je bivši predsednik Srbije Boris Tadić bio izložen kritikama zbog uticaja na rad vlade. Međutim, ocenio je da je jedno kada neko ko ima formalno mala ovlašćenja ostvaruje politički uticaj na vladu, a drugo kada vrši pritisak na pravosuđe, što je pripisao odlazećem predsedniku Tomislavu Nikoliću. Vlada je politički uticaj Borisa Tadića mogla da odbije da je želela, no pritisak Nikolića na pravosuđe je nešto drugo, ocenio je.

Odgovornost predsednika kreće se između stroge krivične odgovornosti, poput veleizdaje, do političke neodgovornosti.

No, ako predsednik krši zakon, to jeste osnov za pokretanje njegove odgovornosti, rekao je Marinković i ocenio da je Tomislav Nikolić nekoliko puta vršio pritisak na pravosuđe svojim izjavama, kada je poručivao tužiocu za ratne zločine da „pazi gde kopa“ ili kada se sastajao sa licima sa Interpolove poternice, ili kada je tražio od Ustavnog suda da ne odlučuje o ustavnosti Briselskog sporazuma. Uz to, davao je izjave diskriminatorskog karaktera, poput one o genetskom materijalu, ocenio je Marinković.

Predsednik Upravnog odbora Centra za demokratiju Dragoljub Mićunović je komentarišući odluku da parlament pauzira u radu mesec dana do održavanja predsedničkih izbora, ukazao da parlamentu koji je odraz volje naroda treba vratiti dostojanstvo. "Mi živimo u virtualnoj stvarnosti u kojoj je parlament ponižen, poniženi su i građani koji su izabrali poslanike, svoje predstavnike. Treba vratiti ugled i dostojanstvo parlamentu, ključnoj instituciji za demokratiju", kazao je Miunović, nekadašnji predsednik Političkog saveta Demokratske stranke, a početkom 1990-ih i lider demokrata.

„Ovo je sve pitanje demokratije, a pitanje demokatije je pitanje dostojanstva čoveka. U parlamentu sada duboko poniženje doživljavam kao građanin, najveći deo veka mi prolazi u poniženju. Čemu Ustav? Izmišljen je da bi građani bili ravnopravni, da niko kao građanin ne bi bio ponižavan. Mi smo od toga pravili cirkus. Nemojte da misimo da je to danas počelo, setite se Zmajeve Jututunske juhahaha. Knez Mihahlo je lagao narod da će dati ustav, pa nije, a kako su se Obrenovići ophodili prema ustavu, da ne pričamo“, rekao je Mićunivić.

„Svaki sistem ćemo izigrati, jer je nizak nivo kulture stanovništa. Imamo partokratsku vladavinu, prulaziam ali autoritarno organizovane partije“, rekao je profesor Fakulteta političkih nauka Čedomir Čupić.

On se založio da predsednik države ne može da bude član stranke i da bi bilo dobro da kandidat za predsednika podnese ostavku u stranci kada krene u kampanju. Založio se i da premijer i ministri ne budu u stranci po stupanja na dužnost. „Tako se pravi disperzija moći“, rekao je Čupić. „Sve se do kraja treba formalizovati, morala nema, mada ni formalizacija ne znači da neće biti zloupotreba“.

Sociološkinja Vesna Pešić, narodna poslanica u više ranijih saziva skupštine, koja je tokom 1990-ih bila liderka Građanskog saveza Srbije, primetila je da ni jedan od glavnih opozicionih kandidata nije stranački. „Saša Janković kaže da je kandidat građana, Vuk Jeremić za sebe kaže da je narodni kandidat“, rekla je ona i ocenila da je to posledica gubitka ugleda partija. „Građani su dobili utisak da partije služe samo zbog ličnih interesa i da ne zastupaju opšti interes. Ipak, ne može da se odvija parlamentarna demokratija bez partijskog sistema“.

Ona je kao problem ocenila i to što u Srbiji ne postoji pojam republike i republičkog identiteta koji je, na primer, u Francuskoj među građanima i političarima veoma jak. „Kad se pojavi stranka koja ruši republiku, mora se ujediniti i leva i desna strana republikanaca, da bi spašavali republiku. U Srbiji nije afirmisan pojam republike ni kao individualni, ni kao javni identitet“, rekla je ona.

„Otkako postoji Srbija, ona je partokratija, samo u različitim oblicima, ništa drugo nikad nije ni bila“, rekla je. U Srbiji postoji proizvodnja političara koji sede u parlamentu zbog plate i koji nisu postepeno gradili svoje karijere, kao što je to slučaj u Nemačkoj ili SAD, na primer.

Profesor Vukašin Pavović ocenio je da je potrebno rešenje u kome bi parlament za predsednika birao uglednu vanstranačku ličnost. U modelu reprezentativne parlamentarne demokratije, partije su nužno zlo, neophodne da bi parlament mogao da živi i radi, ali su istovremeno i Ahilova peta, ako nemaju kapacitete, demokratske kvalitete i društvenu odgovornost, rekao je Pavlović. Citirao je Periklea: „Samo u društvu u kome se dobri građani nagrađuju, niču dobri građani. Ne mogu dobri građani da niknu sami od sebe“.

Zoran Lutovac, analitičar, na prošlim stranačkim izborima kandidat za predsednika Demokratske stranke, ocenio je da su svaki izbori kod nas „opasnost da poređemo u drugi sistem“. „Imamo parlamentarni, ali prelazimo u predsednički sistem“, rekao je on. „Stranke nikad omraženije, a partokratija nikad jača“, kazao je Lutovac.

Sa druge strane, prfesor Ratko Božović kazao je da rasprava o poziciji predsednika u Ustavu kasni. On je ocenio da je neravnopravnost kandidata u trci za predsednika neshvatljiva i da vlada potpuna medijska blokada. “Izgleda da u Srbiji može biti samo jedan gospodar, oprostite mi pravnici, ja to vidim kao čovek neposredno… Ovde su dominantne neformalne moći vlasti. Ovde nema slobode, pa nema ni istine“, kazao je on.

Jovo Bakić je podsetio na koren reči ustav, koja potiče od pokušaja da se ustavi, zaustavi vlast nad građanima. „Ne može se čitav politički život normirati, a to je težnja liberala. Napravili dobru stvar, podelu vlasti, a to podrazumeva da pravosuđe bude još jedna brana ovim zverima što su u poitici i žude za moći“, rekao je Bakić i naveo primer SAD u kojoj sudovi onemogućavaju predsedniku da proširi moć van svojih ustavnih okvira. „Kod nas pravosuiđe rastureno, šta je sa ustav sudom? Ne postoje osnovni preduslovi da se politička zver koja je osvojila moć sputa“, kazao je on. „Mi smo periferno društvo u svetskom kapitalističkom sistemu, to je Gruevski, Vuučić, Đukanović… Ako ispunjavate ono što se traži iz centra svetskog kapitalističkog sistema, unutra možete da radite šta hoćete“.

XS
SM
MD
LG