Linkovi

Kesić: Sever Kosova uzrok tenzija


Kesić: Ni Beograd ni Priština ne uživaju legitimitet ni kredibilitet da bi mogli da postignu neki istorijski dogovor.
Kesić: Ni Beograd ni Priština ne uživaju legitimitet ni kredibilitet da bi mogli da postignu neki istorijski dogovor.

Sa političkim analitičarom Obradom Kesićem razgovarali smo o odnosima Srbije sa Sjedinjenim Državama, Evropskom unijom i vladom u Prištini. Prvo pitanje odnosilo se na trenutno stanje u odnosima Beograda i Vašingtona.

Kesić: “Trenutno su ti odnosi ušli u fazu napetosti, pre svega zbog pitanja severa Kosova i pitanja barikada, što u suštini predstavlja za Vašington glavni izazov na prostoru Balkana. Vašington je očekivao da će Srbija da ispuni obećanja koja je dala ranije, ali ne za barikade, već za mnogo krupnija pitanja. Stav Vašingtona je da je Srbija dala obećanje u poslednjih godinu dana da će da ukine paralelne institucije i da će jednostavno da reguliše odnose sa Prištinom do te mere da Priština može da učestvuje na medjunarodnim skupovima i na taj način da se udje u period nekog novog statusa kvo, gde Srbija i Priština uživaju neku normalizaciju odnosa bez zvaničnog priznanja. Došlo je do razočarenja ovde u Vašingtonu pošto ta očekivanja nisu bila ispunjena. Kada je predsednik Tadić napravio zaokret i najavio da više ne podražava barikade, onda je to pozdravljeno ovde u Vašigtonu kao znak da Srbija konačno ide u pravcu ispunjavanja obaveze koje su političari iz Beograda prihvatili. Sada, nažalost, ponovo imate razočarenje ovde u Vašingtonu zato što se sa time odugovlači. Što više vremena prolazi bez bilo kakve jasne politike ili od strane Beograda ili medjunarodne zajednice dolazi se u situaciju veće napetosti i to se već oseća u izjavama predstavnika američke administracije i predstavnika EU, poput gospodje Merkel, tokom posete Prištini.“

Glas Amerike: Šta znači dalje odlaganje kandidature Srbije za članstvo u EU?

Kesić: „Prvo, moramo da sagledamo odnos Srbije sa EU u širem kontekstu. Taj odnos mora da se prvo definiše na osnovu trenutne krize u EU. Jednostavno, vidimo da postoji veliki znak pitanja što se tiče sudbine EU. To je predmet velike rasprave, čime se otvara niz drugih pitanja, koja su mnogo značajanija za budućnost te ogranizacije. U tom kontekstu, normalno je da sa ekonomskom krizom i nesigurnom budućnošću unije ne postoji raspoloženje u Briselu za dalje proširenje. Ako pogledamo odnose unije sa Srbijom, onda vidimo da je Srbija ponovo dobila niz novih uslova, barem od strane Nemačke, koji moraju da se ispune. Nisu samo u pitanju barikade, koje su u suštini najnebitnije pitanje u ovom momentu. Pre svega, reč je o paralenim institucijama, a onda o asimiliciji severnog Kosova pod autoritetom i vlašću Prištine. To je vrlo krupno pitanje, pa Srbija čak i ako ispuni sve što se očekuje nema nikakve garancije da će da napreduje, odnosno da postigne status kandidata. A šta to znači pod sadašnjim okolnostima, to niko više nemože jasno da objasni. Da li bi Srbiji bilo bolje, da li bi ljudi živeli bolje, to je nejasno. U suštini imamo ponovo neku dezorijentaciju. U Srbiji se politička elita jednostvno izgubila i drži se neke mantre, koja sve više bledi i postaje beznačajna za svakodnevni život običnih gradjana. Isto tako Evropska unija sa jedne strane govori o tome da će Balkan da pronadje taj poželjni dugoročni mir i stabilnost u kontekstu članstva u EU, dok se unija istovremeno sve više distancira od zemalja koje još nisu dobile kandidaturu.“

Glas Amerike: Kako vidite dalji razvoj odnosa Beogrda i Prištine?

Kesić: “To je teško reći u u ovom momentu pošto će u velikoj meri to najmanje da zavisi od direktnih odnosa Beograda i Prištine zato što tu imamo i raznih drugih faktora. Prvo, imamo faktor naroda što se tiče srpske strane, imamo narod na severu Kosova. Mi vidimo da Srbija nemože da potpuno kontroliše tu situaciju, niti da utiče do kraja na ljude koji žive u toj oblasti. Srbija je tu izgubila poziciju koju je uživala ne samo u odnosu prema Prištini, već i u odnosu prema medjunarodnoj zajednici. Bez autoriteta i mogućnosti da ispoštuje ono sve što je prihvatila kao obaveze kroz pregovore Beograda i Prištine, Srbija se ponovo nalazi u defanzivi da mora ponovo da objašnjava da ne nije reč o nedostatku volje da ispuni svoja obećanja i obaveze koje je prihvatila kroz pregovore i dogovore koji su postignuti. S druge strane, imamo situacju da u Prištini gde u velikoj meri imate vrlo nepopularnu i nesigurnu vladu i stoga je i ona u defanzivi, tako da ti grajdani, većinom Albanci na Kosovu, ustvari nemaju veliko poverenje u sopstvenu vlast, u gospodina Tačija, tako da ta vlast nema jasan mandat da ispunjava obećanja koja su data u procesu dijaloga Beograd-Prišitna. Drugi i možda najvažniji faktor jeste faktor medjunarodne zajednice. Za sada okolnosti su takve da Priština uživa neku prednost pošto niko ne vrši pritisak na nju niti uslovljava ili preti, dok Srbiji neprestalno stižu novi uslovi, poput onih koji su stigli od strane nemačke kancelarke Merkel. U tom kontekstu, u svetlu predstojećih izbora u Srbiji, došli smo do pat pozicije gde je teško rašavati bilo koje pitanje i teško će biti sprovesti u delo čak i one dogovore koji su postignuti. Sta će se desiti posle izbora u Srbiji, to je nejasno, moramo čektati rezultate, i mislim da ćemo onda krenuti sa nekim novim procesom dijaloga izmedju Beograda i Prištine. Ono što jeste vrlo jasno je da ni Beograd ni Priština ne uživaju legitimitet niti kredibilitet da bi mogli da postignu neki istorijski dogovor.

XS
SM
MD
LG