Linkovi

2014. godina izazova u spoljnoj politici


Predsednik Barak Obama za vreme konferencije za novinare u Beloj kući, 19. decembar 2014.
Predsednik Barak Obama za vreme konferencije za novinare u Beloj kući, 19. decembar 2014.

Protekla godina suočila je predsednika Obamu sa nekim od najtežih izazova tokom njegova dva predsednička mandata – od krize u Ukrajini, pojave ekstremističke grupe Islamska država i povlačenja američkih snaga iz Avganistana do epidemije ebole u zapadnoj Africi i iznenadjujuće najave normalizacije odnosa sa Kubom.

Ruska invazija na ukrajinsko poluostrvo Krim bila je prvi šok za Obaminu administraciju 2014. Bela kuća je izdala oštra upozorenja i uvela sankcije, ali nije uputila američke snage u sukob, koji je administracija smatrala važnim načelnim pitanjem, ali ne i slučajem od strateške važnosti za SAD. Sredinom godine kada su ponovo buknuli konflikti u Iraku i Siriji, spoljna politika administracije ponovo je kritikovana kao neadekvatna.

„Kritike naše spoljne politike uglavnom su usmerene na nekorišćenje vojne sile. Pitanje koje bih ja postavio jeste - zašto su svi toliko željni da upotrebe vojnu silu kad smo upravo izašli iz decenije ratovanja sa visokom cenom za naše vojnike i naš budžet? I šta je to što naši kritičari misle da se zaista moglo postići," zapitao se predsednik Obama.

Kritike su se pojačale u avgustu kada su ekstermisti Islamske države osvojili nove teritorije u Iraku i Siriji dok je predsednik Obama rekao da još uvek radi na strategiji za suočavanja sa njima.

Nekoliko nedelja kasnije predsednik Obama je ponudio prilično snažan plan, naredivši da više stotina američkih vonjika ponovo bude upućeno u Irak uz jačanje vazdušnih napada u Siriji. Time je nerado proširio američko vojno prisustvo u borbi za koju će, kako je rekao, biti potrebno više godina da bude okončana. Analitičar Majkl Rubin kaže da je Obamina nespremnost da ide u rat bila ono što ga je suprotstavljalo članovima njegovog bezbednosnog tima:

„Imamo suštinski razlaz izmedju predsednika, čija politička ubedjenja ga navode da izbegava da uputi trupe i vojnih profesionalaca koji sugerišu da predsednik nije u pravu.“

Uprkos nekim vojnim uspesima protiv Islamske države u Iraku, ta grupa krajem godine i dalje predstavlja značajnu pretnju. Krize u Siriji i Ukrajini su daleko od toga da budu rešene, a odnosi sa Rusijom, koje je predsednik Obama pokušavao da „resetuje“ kada je stupio na položaj, su na najgoroj tački od kraja Hladnog rata.

Jedan od osnovnih stubova Obamine spoljne politike je rebalansiranje američkih snaga i diplomatskih nastojanja ka azijsko-pacifičkom regionu gde Sjeidnjene Države prate uspon Kine i njeno sve odvažnije ponašanje. Analitičar Robert Dejli, medjutim, kaže da je ta politika takodje imala svoje probleme:

„Otkako smo objavili rebalansiranje ka Aziji i Pacifiku pažnju nam odvlače drugi zemlje i krize - Egipat, Libija, Ukrajina, Sirija, Islamska država, ebola... Tako da se u stvari postavlja pitanje da li je došlo do rebalansiranja ili ne.“

Medju svojim uspesima, predsednik Obama je ubrojio i upućivanje više stotina američkih vojnika u zapadnu Afriku, da bi pomogli u borbi protiv evbole. Krajem godine američki predsednik napravio je, kako su mnogi ocenili, istorijski potez najavivši normalizovanje odnosa sa ideološkim protivnikom Amerike - Kubom, posle više od pola veka izolacije.

„Ovih 50 godina je pokazalo da ta izolacija nije donela rezultate. Vreme je za novi pristup,“ objasnio je predsednik Obama.

Predsednik Obama očekuje da će 2015. biti novo poglavlje u odnosima Amerike sa svetom, koji je tokom protekle godine postao znatno složeniji.

XS
SM
MD
LG