Linkovi

Nuklearni otpad i dalje problem


Stručnjaci i dalje nemaju rešenje za problem skladištenja nuklearnog goriva
Stručnjaci i dalje nemaju rešenje za problem skladištenja nuklearnog goriva

Nuklarne elektrane ne zagađuju vazduh, efikasne su i ne proizvode buku. Istovremeno, postoji opasnost od curenja radioaktivnosti, podložne su terorističkim napadima, a što je najgore, njihovo potrošeno gorivo je još hiljadama, a možda i milionima godina visoko radioaktivno. Kako i gde skladištiti taj nuklearni otpad jedan je od najvažnijih problema vezanih za korišćenje nuklearne energije.

Katastrofa u japanskoj nuklearnoj elektrani Fukušima, izazvana snažnim zemljotresom i potonjim cunamijem, ponovo je bacila svetlost na rizike koje nosi pretvaranje nuklearne energije u struju. Još jednom se pokazalo koliko je opasno držati potrošeno nuklearno gorivo u privremenom skladištu u samoj elektrani. Proteklih 6 decenija u svetu je izgrađeno oko 400 nuklearnih elektrana iako ni jedna od njih nema rešeno pitanje trajnog skladištenja potrošenog goriva. Linda Ganter je stručnjak vašingtonske ekološke grupe Bijond nuklear.

"Problem nuklearnog otpada nije rešen i veoma je moguće da se to nikada neće dogoditi. O njemu govorimo kao o Ahilovoj peti nuklearne industrije", kaže Linda Ganter.

U svetu, nuklearni otpad leži ili pod vodom u dubokim betonskim bazenima u elektranama ili u čelično-betonskim kontejnerima pored samih reaktora.

"U slučaju Fukušima - odnosno reaktoru Dženeral elektrik Tip 1, kakvih u Americi ima 23 - otpad je u bazenu na vrhu zgrade, podložnom napadu ili pukotinama. Bilo kakva nezgoda koja bi ga otvorila oslobodila bi veliku količinu radijacije u atmosferu", kaže Linda Ganter.

Ali stručnjaci nuklearne industrije kažu da se ta opasnost preuveličava. Ejdrijan Hejmer je izvršni direktor za strateške programe američkog Instituta za nuklearnu energiju.

Japanska nuklearka Fukušima Daići
Japanska nuklearka Fukušima Daići

"Nuklearna regulatorna komisija procenila je da je gorivo u takvim skladištima - bilo u bazenima ili suvim kontejnerima - bezbedno sto godina", kaže Hejmer.

Jedan od čelično-betonskih kontejnera za nuklearni otpad nalazi se u elektrani San Onofre, u južnoj Kaliforniji. Iza njegovih debelih zidova je velika količina radioaktivnog otpada, ne kratkoj udaljenosti od reaktora. Prema Upravi za kontrolu državnih poslova to je samo mali deo od 70 hiljada tona goriva potrošenog u američkim nuklearnim elektranama u proteklih 60 godina.

Ejdrijan Hejmer kaže da je zbog nedavne nesreće u japanskoj nuklearki, u Sjedinjenim Državama obnovljen interes za premeštanje otpada iz 104 funkcionalna reaktora, raspoređenih na 67 lokacija širom zemlje. Gorivo smešteno u bazene bilo bi prebačeno u suve kontejnere, a zatim premešteno na bezbednije mesto.

"S obzirom na događaje u Japanu važno je da se sa tim započne što je moguće pre, kako bismo prebacili gorivo na sigurnije mesto umesto da stoji na 67 raznih lokacija", kaže Hejmer.

2002. godine Sjedinjene Države bile su na pragu trajnog rešenja kada je Kongres odobrio da se u planini Jaka, oko 160 kilometara od Las Vegasa, sagradi duboko podzemno skladište za odlaganje nuklearnog otpada. Ali projekat je od početka bio kontroverzan jer su kritičari tvrdili da bi prevoz goriva do tog mesta bio suviše rizičan. Početkom 2009. predsednik Obama je obustavio radove iako je na izgradnju skladišta već bilo utrošeno nekoliko milijardi dolara. Budućnost tog rešenja i dalje je neizvesna.

Ejdrijan Hejmer veruje da je skladište u planini Jaka dobro rešenje i kaže da nastojanja da se ti planovi napuste imaju političku, a ne tehničku osnovu. Sve dok ne budu izgrađena trajna skladišta, 400 nuklearnih elektrana u svetu i dalje će držati svoj otpad u neposrednoj blizini. Predsednik vašingtonske ekološke posmatračke grupe Vorldvoč institut, Kris Flejvin, kaže da je to pitanje veliki problem za pristalice korišćenja nuklearne energije.

"Činjenica da su Japanci čuvali potrošeno gorivo na licu mesta jer nisu imali drugo rešenje, i to da je stvar doprinela ozbiljnosti nesreće sa svojim dugoročnim posledicama, biće po mom mišljenju velike prepreke za dalji razvoj nuklearne energije", kaže Flejvin.

Prosečan vek nuklearne elektrane je 40 godina. Prema Institutu za nuklearnu energiju 61 elektrana u Americi podnela je zahtev za produženje tog roka na još 20 godina. Institut sada razmatra mogućnost podnošenja zahteva za još 20, što bi produžilo vek trajanja nuklearki na 80 godina. Odobravanje tih zahteva moglo bi da zavisi od nada javnosti u to da će problem skladištenja potrošenog nuklearnog goriva najzad biti rešen.

XS
SM
MD
LG