Linkovi

Nenasilna strategija pokreta za gradjanska prava


Dr. Martin Luter King
Dr. Martin Luter King

Nenasilni pokret Martina Lutera Kinga bio je inspirisan filozofijom indijskog lidera Mahatme Gandija.

Uspeh američkog pokreta za gradjanska prava i borbe za rasnu jednakost u Sjedinjenim Državama predstavlja priznanje milionima Afroamerikanaca koji su se borili protiv rasne diskriminacije 1960-tih godina. Važan faktor tog uspeha je bila i strategija nenasilnog protesta za jednaka prava. Lider pokreta za gradjanska prava, sveštenik Martin Luter King je zagovarao tu strategiju kao alternativu oružanom ustanku. Prilog Krisa Simkinsa

Nenasilni pokret Martina Lutera Kinga bio je inspirisan filozofijom indijskog lidera Mahatme Gandija. Širom juga King je stavljao akcenat na predrasude. Martin Luter King,

„Misisipi je država koja se dosledno opire svakom nastojanju da se oslobodi rasizma.“ Na čelu sa Kingom milioni crnaca su izlazili na ulice radi mirnih protesta kao i akcija gradjanske neposlušnosti i ekonomskog bojkota. Sveštenica Bernis King priča da je njen otac znao da je nenasilni pristup od ključne važnosti. Bernis King,

„Krv koja je prolivena bila je minimalna u poredjenju sa onim što je moglo da se desi da tata nije bio u stanju da navede ljude da prihvate nenasilnu filozofiju.“

Nenasilni pokret je bio isproban u gradovima poput Birmingema, u Alabami. Vilijam Bel je sadašnji gradonačelnik tog grada.

„U tom periodu bilo je ubijenih, bombi postavljenih u kuće, crkve i vladao je osećaj da će zlo nadvladati.“

1965. marš za pravo glasa u Selmi, u Alabami je zabeležen u istoriji kao „krvava nedelja.“ Kongresmen Džon Luis je predvodio taj marš.

„Pošli su prema nama, tukli nas pendrecima, gazili nas konjima, pustili suzavac. Državni policajac me je udario pendrekom u glavu. Dobio sam potres mozga na mostu - mislio sam da ću umreti.“ Endru Jang, jedan od najbližih Kingovih saveznika, apelovao je za mir u jeku ogorčenja.

„Da smo mi crnci počeli gerilski rat u američkim gradovima i pribegli terorizmu ne bismo pobedili, ali Amerika isto tako ne bi preživela.“

Snimci policije koja koristi pse i vatrogasne šmrkove da rastera učenike koji protestuju u Birmingemu obišli su svet. Advokat Ričard Koen priča o njihovom efektu: Ričard Koen „Nasilje potiče od onih koji vrše represiju, a ne od potlačenih i to je bilo neverovatno moćno orudje tokom tog pokreta.“ Avgusta 1963. hiljade Afroamerikanaca i belaca se okupilo tokom marša na Vašington. Bilo je mirno i bez hapšenja.

„Samo nekoliko nedelja posle marša na Vašington tragedija je pogodila Birmingem kada je bomba eksplodirala ispod Baptističke crkve na 16. ulici tokom nedeljnog časa veronauke. 4 mlade devojke su ubijene i 23 osobe ranjene. Bio je to užasan udarac za doktora Kinga i pokret za gradjanska prava.“ Širli Gevin Flojd, prijateljica jedne od žrtava, bila je traumatizovana ovim ubistvom iz mržnje.

„Plašila sam se da pogledam u belca i da odem bilo gde gde je bilo belaca, jer sam verovala da bi to lako moglo da se desi i meni.“ Mnogi crnci su želeli da se osvete. Medju njima je bio i kongresmen Bobi Raš koji je 1960-tih bio član ekstremističke grupe poznate kao Crni panteri.

„Mislio sam da je Dr. King bio suviše blag i pasivan i nisam razumeo moć nenasilnog pristupa. Stoga se nisam držao njegove filozofije.“

Neki lideri opisuju nenasilni pokret za gradjanska prava kao drugi gradjanski rat u Americi. Lider najstarije organizacije za gradjanska prava, kaže da je nenasilna kampanja osvojila srce i dušu Amerike.

„Taj pokret se kretao ka krešendu koji je dostigao 1964. i 1965. kada su doneti važni zakoni o gradjanskim pravima.“

Istoričari ističu da je uprkos nekim neuspesima nenasilni pokret doveo do trajnih rezultata ka obezbedjivanju podjednakih prava i sloboda za sve Amerikance.
XS
SM
MD
LG